A što za vrijeme ozljede?

Često čujemo ili čitamo u novinama: „Moram ostati čvrst u glavi. Zašto baš sad? Zašto baš ja? Zar opet? Što da radim?“ Jedan od definitivno najvećih izazova našeg posla jest upravo mentalna priprema sportaša za vrijeme trajanja ozljede. U ovim situacijama, čak i najveći skeptici, glasno zagovaraju mentalnu čvrstoću i rad na „glavi“. No, postavlja se pitanje kako postići to stanje, kako nakon ozljede izaći još jači nego ranije?

Faze oporavka od ozlijede

Prije svega, bitno je naglasiti da u oporavku od ozljede, postoje određene zakonitosti i faze. Brojna istraživanja govore u prilog tome da sportaši prolaze kroz određene emocije i susreću se sa sličnim mislima u stadijima oporavka. Ove faze po mnogočemu sliče fazama tugovanja. One su redom: poricanje, ljutnja, cjenkanje i tuga, nakon čega (poželjno) slijedi prihvaćanje trenutne situacije.

Dakako, ove emocije ne proživljavaju svi sportaši istim redoslijedom niti istim intenzitetom, no mogli bismo kazati kako je prva faza obilježenja frustracijom zbog nastale ozljede, ljutnjom usmjerenom na sebe samoga ili nekoga drugoga tko je možda zaslužan za ozljedu, te strahom za ishod rehabilitacije ili karijere. Druga faza nastavlja sa tugom i frustracijom vezanom za neugodnosti koje proizlaze zbog ozljede te zamjetna briga oko napretka u rehabilitaciji. Treću fazu tj. završnu pred povratak treningu obilježavaju misli usmjerene na strah od ponovne ozljede. Također, razina samopouzdanja se mijenja sukladno fazama. Uobičajeno je da sportaš krene u rehabilitaciju sa visokim samopouzdanjem, potom iskusi određeni pad tijekom trajanja oporavka i ponovno povećanje samopouzdanja pred sam kraj. Ova konačna faza, poprilično je osjetljiva jer sportaš osjeća nešto veće samopouzdanja nego ranije, raduje se povratku treningu ali istovremeno strahuje zbog ponovne ozljede.

Naglasak kroz oporavak sportaša stavljen je na ojačavanju sportaša, njegovih snaga i mogućnosti te pružanje podrške na tome putu. Koliko god zvučalo teško i čudno, radi se na prihvaćanju same ozljede i mogućim benefitima ove situacije. U podršci sportašu, iznimno važan utjecaj ima cijela njegova socijalna okolina, počevši od obitelji, suigrača pa sve do medicinskog osoblja s kojim sportaš intenzivno surađuje. Veliko je olakšanje kada je okolina usmjerena na pozitivne ishode oporavka te kada dijele zajedničku misiju kako što više olakšati ovaj put sportašu.

S obzirom da sportaš za vrijeme oporavka nije u mogućnosti u potpunosti utjecati na svoj sportski put, mnogo rada posveti se postavljanju ciljeva za vrijeme rehabilitacije. Na ovaj način, sportašu ostaje barem djelomična, percipirana kontrola nad tempom oporavka kroz zadovoljavanje malih, svakodnevnih ciljeva.

Neki od sportaši s kojima smo do sada radili, uspjeli su dosegnuti i ranije spomenute dodatne benefite rehabilitacije. Poneki su upravo za vrijeme oporavka krenuli ozbiljnije raditi na svojoj mentalnoj pripremi te su svakodnevno odigravali svoje utakmice, mečeve, borbe u svojoj glavi. Radili su danonoćno na vizualizacijama svoje igre, tehnike, taktike, svim mogućim udarcima i potezima. Samim time imali su dojam da njihove sposobnosti ne propadaju, već da ih na jedan način bruse i ostaju aktivni u svom sportu. Rehabilitacija od ozljede dobar je period za rad na dubokim vježbama relaksacije. Duboka relaksacija kao što je autogeni trening, osim što ima utjecaja na rješavanje nakupljenog stresa, svoje učinke proširuje i na poboljšan oporavak ozljeđenog područja.

Biofeedback treninzi koje prakticiramo sa svojim sportašima još jedan su od načina na koji se može raditi na mentalnom osnaživanju sportaša.

Neki, za vrijeme oporavka uspiju pronaći i dublji smisao ili značenje same ozljede. Mnogo puta, ozljeda je izvrstan test karaktera, koji kada se jednom položi, ostaje duboko upečačen u glavi sportaša. Osjećaj ponosa koji proizlazi iz nošenja s ovakvim izazovom, u budućnosti predstavlja izvor osobne snage i samopouzdanja. Također, ponekad je ozljeda upravo ono što je „potrebno“ sportašu ne bi li u budućnosti na probleme gledao drugim očima, osnažen prethodnim pobjedama.

Naše iskustvo govori nam da ozljeda i trenutačni prekid treniranja i natjecanja ne mora biti toliko stresan i traumatičan period. To vrijeme može se kvalitetno iskoristiti za mentalnu pripremu, dodatno osnaživanje i brušenje mentalnih vještina. U svom radu susretali smo sportaše koji su zaista nakon ozljede izašli jači nego prije, a pojedini su čak uspjeli ostvariti transfer u bolji klub za vrijeme oporavka.

„Stvari nisu onakve kakve se čine već kako ih mi vidimo.”

Luka Škrinjarić, mag. psych.
Mentalni Trening, direktor

Povezani članci