Čini li ti se ponekad da je vaše dijete „pomalo perfekcionist“? Osjećaš li da mu/joj to ponekad predstavlja problem u sportu, ili životu općenito? Ne brinite, ovo je sasvim normalno i dešava se poprilično često. Posebno kod djece u sportu gdje je njihovo ponašanje još više pod povećalom zbog česte izloženosti situacijama u kojima mogu pokazati svoj perfekcionizam.
Na početku, da razjasnimo što je uopće perfekcionizam i kako ga dijelimo. Otprilike znamo, da je određena doza perfekcionizma sasvim poželjna, posebno u sportu gdje se često zahtjeva popravljanje detalja kako bi se dogodio napredak. No, postoji tanka granica između dvije različite vrste perfekcionizma. Naime, mi psiholozi smo ih podijelili na pozitivni ili adaptivni perfekcionizam te negativni ili neadaptivni.
Pojednostaviti ćemo temu perfekcionizma kako bi ga bolje objasnili. Naime, perfekcionizam se opisuje kao težnja za nepogrešivošću u svim aspektima života i načinima suočavanja sa stresom. Pozitivni perfekcionisti su oni koji teže ostvarenju visokih ali realnih ciljeva koje zapravo mogu dostići. Ako se dogodi da neke od ciljeva ne ostvare, oni znaju iz toga izvući zaključak što trebaju popraviti, odnosno, na čemu trebaju još raditi kako bi bili bliže ostvarenju svojih ciljeva. Također, bitno je naglasiti da oni prihvaćaju vlastite pogreške. S druge strane, negativni perfekcionisti su ti koji sebi postavljaju iznimno visoke i nerealne ciljeve. Stavljaju na sebe ogromni pritisak da te ciljeve moraju postići, a ukoliko ciljevi nisu postignuti javlja se veliki osjećaj nezadovoljstva te je osoba jednostavno razočarana. Jedino što negativni perfekcionist želi postići i jedino s čime bi bio zadovoljan je postizanje tog određenog cilj. Često razmišljaju na način „sve ili ništa“.
Važno je izdvojiti da biti negativni perfekcionist često nije lagano te može stvarati velike probleme kod djece i mladih. Što negativnim perfekcionistima otežava život?
Bitno je osvijestiti negativne aspekte perfekcionizma kako bi mogli lakše razumjeti svoje dijete. Samim time znati ćeš kako imati bolji pristup i kako mu pomoći da se lakše nosi sa stvarima koje ga opterećuju.
Važno je napomenuti da nitko nije isključivo pozitivni ili negativni perfekcionist, već su to 2 odvojene dimenzije gdje pojedinci imaju nizak, umjeren ili visok rezultat u obje kategorije. Dakle, moguću su različite kombinacije, kao i to da osoba/dijete uopće nema izraženu jednu ili drugu dimenziju.
Sada kada znaš koje su karakteristike pozitivnih i negativnih perfekcionista, bit će lakše osvijestiti i prepoznati na koju stranu se dijete češće prikloni. U nekim slučajevima dijete može u određenoj situaciji reagirati svojstvenije obilježjima negativnog perfekcionista. Bitno je znati kako to prepoznati. Evo nekih primjera:
Strah od pogrešaka i neuspjeha može povećati razinu anksioznosti. Pokušaji da se izbjegnu pogreške, osjećaj da izvana moraju izgledati savršeno te zbog prikrivanja uznemirenosti koju osjećaju iznutra povećava se razina stresa koja može dovesti do ostalih psiholoških problema. Iz tog razloga važno je znati kako se bolje nositi.
Bitno je naučiti davati konstruktivnu kritiku koja potiče da se dijete poboljša u određenim aspektima života i sporta. Pod svaku cijenu treba izbjegavati kritiku koja je destruktivna i koja obeshrabruje da se dijete ponosno nastavi dalje truditi.
Za kraj, u sportskim primjerima negativnog perfekcionizma, usmjerite dijete da popriča s trenerom. Ionako će veoma brzo (ako već nije), dijete početi više cijeniti i prihvaćati savjet trenera nego savjet roditelja. Makar veoma često pričali o istim stvarima.
Lucija Cvitanović, mag. psych.
