Kako se nositi s malim perfekcionistom? – 5 savjeta roditeljima djece sportaša

Čini li ti se ponekad da je vaše dijete „pomalo perfekcionist“? Osjećaš li da mu/joj to ponekad predstavlja problem u sportu, ili životu općenito? Ne brinite, ovo je sasvim normalno i dešava se poprilično često. Posebno kod djece u sportu gdje je njihovo ponašanje još više pod povećalom zbog česte izloženosti situacijama u kojima mogu pokazati svoj perfekcionizam.

Negativni perfekcionizam vs. pozitivni perfekcionizam

Na početku, da razjasnimo što je uopće perfekcionizam i kako ga dijelimo. Otprilike znamo, da je određena doza perfekcionizma sasvim poželjna, posebno u sportu gdje se često zahtjeva popravljanje detalja kako bi se dogodio napredak. No, postoji tanka granica između dvije različite vrste perfekcionizma. Naime, mi psiholozi smo ih podijelili na pozitivni ili adaptivni perfekcionizam te negativni ili neadaptivni.

Pojednostaviti ćemo temu perfekcionizma kako bi ga bolje objasnili. Naime, perfekcionizam se opisuje kao težnja za nepogrešivošću u svim aspektima života i načinima suočavanja sa stresom. Pozitivni perfekcionisti su oni koji teže ostvarenju visokih ali realnih ciljeva koje zapravo mogu dostići. Ako se dogodi da neke od ciljeva ne ostvare, oni znaju iz toga izvući zaključak što trebaju popraviti, odnosno, na čemu trebaju još raditi kako bi bili bliže ostvarenju svojih ciljeva. Također, bitno je naglasiti da oni prihvaćaju vlastite pogreške. S druge strane, negativni perfekcionisti su ti koji sebi postavljaju iznimno visoke i nerealne ciljeve. Stavljaju na sebe ogromni pritisak da te ciljeve moraju postići, a ukoliko ciljevi nisu postignuti javlja se veliki osjećaj nezadovoljstva te je osoba jednostavno razočarana. Jedino što negativni perfekcionist želi postići i jedino s čime bi bio zadovoljan je postizanje tog određenog cilj. Često razmišljaju na način „sve ili ništa“.

Važno je izdvojiti da biti negativni perfekcionist često nije lagano te može stvarati velike probleme kod djece i mladih. Što negativnim perfekcionistima otežava život?

  • Visoka samokritičnost
  • Nerealna očekivanja
  • Loše reakcije ako ne postignu ono što žele
  • Anksioznost
  • Opterećenost
  • Neprihvaćanje pogrešaka

 

Bitno je osvijestiti negativne aspekte perfekcionizma kako bi mogli lakše razumjeti svoje dijete. Samim time znati ćeš kako imati bolji pristup i kako mu pomoći da se lakše nosi sa stvarima koje ga opterećuju.

Važno je napomenuti da nitko nije isključivo pozitivni ili negativni perfekcionist, već su to 2 odvojene dimenzije gdje pojedinci imaju nizak, umjeren ili visok rezultat u obje kategorije. Dakle, moguću su različite kombinacije, kao i to da osoba/dijete uopće nema izraženu jednu ili drugu dimenziju.

Tanka granica između pozitivnog i negativnog perfekcionizma

Sada kada znaš koje su karakteristike pozitivnih i negativnih perfekcionista, bit će lakše osvijestiti i prepoznati na koju stranu se dijete češće prikloni. U nekim slučajevima dijete može u određenoj situaciji reagirati svojstvenije obilježjima negativnog perfekcionista. Bitno je znati kako to prepoznati. Evo nekih primjera:

  • Dijete je prestalo postavljati realne, dostižne ciljeve te u zadnje vrijeme stalno postavlja ciljeve koji su veoma nerealni i nedostižni.
  • Dijete počelo imati strah od pogrešaka i neuspjeha. Počelo se bojati nešto napraviti po prvi puta. Javlja se velika napetost da nešto neće dobro napraviti, da će pogriješiti te da neće dobro izgledati u očima drugih ljudi.
  • Dijete je prije prihvaćalo pogreške koje je radilo te je gledalo na njih kao na nešto novo što može biti bolje sljedeći puta. Sada se ponaša drugačije kada napravi pogrešku, postalo je jako nezadovoljno i razočarano ako napravi čak i sitnu pogrešku. Napraviti pogrešku za dijete je postalo neprihvatljivo. Po njegovom mišljenju to se ne bi smjelo uopće događati.

 

Strah od pogrešaka i neuspjeha može povećati razinu anksioznosti. Pokušaji da se izbjegnu pogreške, osjećaj da izvana moraju izgledati savršeno te zbog prikrivanja uznemirenosti koju osjećaju iznutra povećava se razina stresa koja može dovesti do ostalih psiholoških problema. Iz tog razloga važno je znati kako se bolje nositi.

Koji su praktični savjeti za nošenjem s perfekcionizmom kod djece sportaša?
  1. Učite djecu kako da postavljaju realne ciljeve – Pitajte svoje dijete koje si je ciljeve postavio. Ako vidite da su njegovi ciljevi malo nerealni i zahtijevaju savršenstvo objasnite mu/joj zašto nije dobro postavljati takve ciljeve te mu/joj pomozite da si zacrta ciljeve koji su ipak malo dostižniji.
  2. Osvijestite dijete da je sasvim normalno praviti pogreške – Prvenstveno, prihvatite sami da je u redu napraviti pogrešku i takav stav prenesite na dijete, bilo da se radi o nečemu općenitom u životu, školi, treningu ili na samom natjecanju. Svi nekada imamo lošije trenutke. Sve je to sastavni dio života i sporta. Bitno je da pomognete djetetu izvući ono najbolje iz tih pogrešaka i da nešto nauče o sebi. Kroz pogreške oni zapravo bolje upoznaju sebe i zapravo mogu postati samo još bolji, ako im vi u takvim trenucima pružate podršku umjesto da ih previše kritizirate.
  3. Smanjite razinu kritičnosti – U redu je iznijeti svoj komentar djetetu i ukazati na ono što nije bilo dobro. Ako se kritika iznese na konstruktivan način gdje im naglasite što bi moglo biti bolje te im date podršku, dijete će biti otvorenije čuti što imate reći.
  4. Naučite djecu načine kako se mogu suočavati sa neuspjehom – Osvijestite dijete da je sasvim normalno doživjeti neuspjeh te da postoje zdravi načini suočavanja koji se mogu svakodnevno primjenjivati. Razgovarajte o neuspjehu s njima, pitajte dijete da vam kaže kako se osjeća, neka nekada napiše na papir što nije bilo dobro kako bi znao/znala gdje može bolje sljedeći puta. Pokušajte ga usmjeriti na primjere uspješnih sportaša (možda i njihove vlastite uzore), te im ukažite da su i oni svojim putem radili pogreške, koje su ih ojačale i učinile današnjim uzorima.
  5. Pohvalite trud, a ne ishod – Bitno je da svakodnevno pohvalite sam trud koji dijete ulaže iz dana u dan na treninzima, a smanjite fokus pohvale za sam ishod. Osvijestite djetetu da nauči uživati u samom procesu te da shvate da će nekada ishod biti odličan, a nekada neće te da je to sasvim OK jer vi ste uz njih da ih podržite kada je to potrebno.

 

Bitno je naučiti davati konstruktivnu kritiku koja potiče da se dijete poboljša u određenim aspektima života i sporta. Pod svaku cijenu treba izbjegavati kritiku koja je destruktivna i koja obeshrabruje da se dijete ponosno nastavi dalje truditi.

Za kraj, u sportskim primjerima negativnog perfekcionizma, usmjerite dijete da popriča s trenerom. Ionako će veoma brzo (ako već nije), dijete početi više cijeniti i prihvaćati savjet trenera nego savjet roditelja. Makar veoma često pričali o istim stvarima.

Lucija Cvitanović, mag. psych.

Povezani članci