Benefiti bavljenja sportom
Sport kao organizirana aktivnost dovodi do brojnih pozitivnih ishoda, poput razvoja kosti i mišića, koordinacije, razvijanja vještine rješavanja problema, timskog rada, vodstva, stvaranje radnih navika te izgradnju samopouzdanja, koji se zadržavaju i u odrasloj dobi. To je, naravno, opće poznata činjenica. No, kao i sve u životu, sport ima i drugu stranu medalje, o kojoj se toliko i ne priča u različitim sferama života, a ponajmanje u medijima. Na što se to točno misli kada se kaže druga strana medalje?
Izazovi bavljenja sportom u mlađim kategorijama
U mlađim kategorijama ponekad problem predstavljaju roditelji i treneri, kao odrasle figure u njihovim životima. Ovdje prije svega trebamo naglasiti da nisu svi roditelji i treneri takvi. Dapače, velika većina roditelja i trenera su divni ljudi koji žele najbolje djeci s kojom rade te nalaze načine kako bi im pomogli stasati u buduće sportaše ili mlade ljude sa zdravim sportskim navikama.
No, ponekad se znamo susresti i sa pritiskom roditelja da djeca ustraju u sportu iako su izrazila želju za pauzom ili prestankom, pretjeranom angažiranosti na treninzima i natjecanjima, na način da naglašavaju važnost pobjede i visoku razinu izvedbe u svakoj prilici, dok je sve manje od toga nedovoljno dobro, što onda dovodi do izuzetno loših iskustava u sportu. Nadalje, znamo se susresti i s nedovoljno sposobnim trenerima, u rukovoditeljskom i komunikacijskom smislu, što također predstavlja veliki problem koji može dovesti do odustajanja od tog specifičnog sporta, ponekad i sporta općenito. U najgorem slučaju može dovesti do mentalnih poremećaja, kojih ćemo se dotaknuti malo kasnije u tekstu.
Adolescenti i elitni sportaši
Kada je riječ o adolescentima i elitnim sportašima, javljaju se slični problemi, iako su, naravno, mnogo veći kod elitnih sportaša. Izuzetno intenzivni treninzi, poseban režim prehrane i navika, pritisak da uvijek moraju imati visoku razine izvedbe, odvojenost od obitelji zbog trening-kampova te konstantno nadgledanje trenera i javnosti u svemu što rade ozbiljni su izazovi s kojima se sportaši svakodnevno susreću. Zbog navedenog, u odnosu na svoje vršnjake nesportaše, mogu doživljavati puno veću razinu stresa, iskazivati višu razinu agresivnosti te konzumirati veću količinu alkohola i drugih psihoaktivnih tvari. Podaci o mentalnim poremećajima u ovim populacijama također su izrazito alarmantni.
Malo brojki i postotaka o mentalnom zdravlju sportaša
Naime, pregledom istraživanja kroz različite sportove dobivaju se i različiti postotci, ali brojke variraju od 5 % za sagorijevanje i pretjeranu uporabu alkohola do čak 45 % učestalosti depresije i anksioznih poremećaja (socijalna anksioznost, generalizirani anksiozni poremećaj)! Uz navedene, od sporta do sporta poremećaji u prehrani su isto učestali, a variraju od 0 % do 19 % za sportaše te 6 % do 45 % za sportašice. Nažalost, u ekstremnim slučajevima može doći i do suicida, no na sreću za razliku od ostalih navedenih poremećaja, u manjem je postotku u odnosu na opću populaciju. Posebnu pozornost potrebno je obratiti na sportaše koji su ozlijeđeni i/ili su imali nekoliko operacija jer su u povećanom riziku od obolijevanja od mentalnih poremećaja, posebice depresije i anksioznog poremećaja.
Zaštita mentalnog zdravlja sportaša
Sada kada smo situaciju ukratko predstavili, sigurno se pitate što se poduzima po tom pitanju. Odgovor je, nažalost, nedovoljno toga. Sportaši prečesto nisu skloni tražiti pomoć iz nekoliko razloga – i dalje prisutna stigma oko toga da ako netko traži pomoć psihologa da je „lud“ ili jednostavno „slabić“, sram, briga oko percepcije drugih i zaštite privatnosti, pritisak da se uvijek moraju ponašati na određen način, a traženje pomoći psihologa nikako se ne uklapa u isti su najčešći razlozi.
Nedovoljna informiranost o izvorima pomoći i simptomima mentalnih poremećaja također su razlozi za ne traženje potrebne pomoći. Već spomenuta stigma toliko je ukorijenjena u živote ljudi da ponekad čak i oni koji rade sa sportašima ne žele im savjetovati traženje pomoći stručnjaka, iako upravo oni mogu biti ključni u poboljšanju zdravlja sportaša. Još jedan podatak koji zabrinjava je da samo 10 % studenata sportaša u SAD-u s mentalnim poremećajima zaista i potraže pomoć, a 72 % tu istu pomoć mora tražiti izvan centra gdje treniraju.
Što se može učiniti?
Podrška i poticaj trenera, prijatelja i obitelji glavni su razlozi zbog kojih sportaši ipak potraže pomoć i to je nešto što svi koji rade s mladim, ali i elitnim sportašima trebaju uvijek imati na umu. Svi navedeni problemi i prepreke prema boljem mentalnom zdravlju su nešto na čemu prvenstveno trebaju raditi treneri, sportsko osoblje, sportski psiholozi i drugi stručnjaci koji rade sa sportašima, na način da se bolje i više educiraju i uvijek budu podrška svojim sportašima. Na taj način, daju im znanje i hrabrost da potraže pomoć i brinu o sebi, prvo uz pomoć stručnjaka, a kasnije neovisno o drugima.
Poznati sportaši koji su progovorili o mentalnom zdravlju
Za kraj, neovisno o tome jeste li sportaš ili ne, a pronašli ste se u ovom tekstu, molim Vas nemojte se sramiti potražiti profesionalnu pomoć. Mnoge poznate osobe i sportaši javno su progovorili o svojim problemima, poput Ronde Rousey, Michaela Phelpsa, Tysona Furyja i mnogih drugih pa vas možda njihov primjer potakne da napravite isti korak.
Sigurni smo da ćete se složiti da ovi vrhunski sportaši nisu nimalo „slabi“ ili „oštećena roba“ već nasuprot, hrabri su jer su javno progovorili o problemima s kojima se susreću, potražili su pomoć i time dali primjer milijunima ostalih sportaša.
Ako prepoznajete kod svog djeteta, prijatelja, klupskog kolege ili sami sebe navedene simptome sagorijevanja, depresije, napetosti ili bilo čega što narušava izvedbu i normalno funkcioniranje, najbolje vrijeme za potražiti pomoć je SADA.
Azra Brakić, univ. bacc. psych.
