Istraživanja pokazuju kako je sport važan za uspješan razvoj djece. Pogotovo u najmlađoj dobi, kognitivni razvoj djeteta usko je povezan s motoričkim razvojem. Čak se i intelektualne sposobnosti u najmlađoj dobi mjere posredno putem motoričkih testova. Dobro razvijene motoričke sposobnosti omogućuju djeci da istražuju svijet, upoznaju okolinu, i dulje održavaju koncentraciju što im pomaže kod učenja. Istraživanja pokazuju kako djeca koja se bave sportom imaju više samopouzdanje, bolje vještine organizacije vremena te su odgovornija.
Što kaže statistika:
Međutim, unatoč svim dobrobitima, svake godine, sve veći broj djece u sve mlađoj dobi odustaje od sporta i prestaje se baviti fizičkom aktivnošću. Statistike pokazuju kako je 2008. godine 45% djece mlađe od 13 godina treniralo neki sport, a u 2021. ta se brojka spustila na 37%. Također, ovisno o istraživanju, 50-70% djece odustane od sporta do 13. godine života. Stanje kod djevojaka je još više poražavajuće nego kod mladića.
Ovakve brojke rezultat su interakcije mnogih faktora: zahtjevi školstva i gotovo nepostojeća dualna karijera sport i obrazovanje, zahtjevi sportskih sustava – veliki fokus samo na natjecateljski dio sporta, očekivanja i pritisak roditelja te nedostatak podrške vršnjaka.
Kako onda zadržati djecu u sportu:
Za početak, važno je znati kako se mnoga ponašanja uče po modelu, što znači da djeca (a i odrasli) promatraju te zatim oponašaju radnje i ponašanja ljudi u njihovoj okolini. Želite li biti dobar model svojoj djeci, i vi biste se trebali baviti nekom fizičkom aktivnošću. Djeca roditelja koji treniraju, češće izražavaju želju za bavljenjem sportom i dulje ostaju u sportu. Kad već spominjemo dobre modele, ukoliko vaše dijete izrazi želju za prestankom treniranja, predložite mu da skupa pogledate neki dobar sportski dokumentarac ili pročitate sportsku biografiju. Odvedite ga i na sportsku utakmicu, utrku, ili meč u sportu u kojem vaše dijete trenira. Veća je vjerojatnost da će se vaše dijete nastaviti baviti sportom ako se ugleda na nekog određenog sportaša.
Nadalje, neka djeca odustanu jer im se ne sviđa kompetitivnost i ne vole se natjecati. U tom slučaju, pomognite svom djetetu pronaći rekreativni oblik sportske aktivnosti. Ne treba svako dijete postati profesionalni sportaš, ali svakako bi bilo dobro da se bavi nekim oblikom fizičke aktivnosti. Razgovarajte sa svojim djetetom. Pitajte zašto želi odustati, saznajte u čemu je problem. Ako je stvar u treneru ili kolegama iz kluba, predložite promjenu okoline (kluba). Ako je preumorno, predložite smanjenje broja treninga. Ne dopustite mu da odustane ‘na prvu’ i bez objašnjenja.
Djeca se u sportu ipak uče odgovornosti, izvršavanju obveza i organizaciji vremena. Također, uče se da ne treba odustati kada je teško, već da je ponekad potrebno ‘stisnuti zube’. Iskoristite priliku da djetetu objasnite životne vrijednosti koje želite da razumije i usvoji. Dakako, ako primijetite da je vaše dijete jako nesretno i nezadovoljno, nemojte ga tjerati da nastavlja. Radije ponudite alternativno rješenje (drugi sport, drugi klub, drugi trener).
Komunikacija je ključ svega. Dajte svom djetetu vremena i prostora da vam objasni zašto želi odustati. Nemojte mu prijetiti i zastrašivati ga. Ukoliko je stvarno nesretno, dopustite mu da se makne i odmori. I svakako, pokušajte mu pronaći alternativni oblik fizičke aktivnosti ako ne nastavlja s trenutnom.
Slično kao što postoji životni period za obrazovanja, tako postoji i period života za početak bavljenja sportom. ALI, možda još i važnije, postoji period života kada se usvajaju životne vrijednosti i zdrave navike. Upravo na sport, gledamo kao na „školu za život“ jer mnoge lekcije će djeca usvojiti ako krenu rano i ostanu dovoljno dugo u sportu.
Sjetite se, u zdravom (treniranom) tijelu, zdrav duh!
Dora Dragičević, mag. psych.
