Razlozi zbog kojih nam se vrhunski, profesionalni sportaši javljaju za pomoć veoma su različiti. Možemo reći da koliko ima sportaša toliko ima i različitih sportskih priča i puteva do profi sporta. No, postoji ipak jedan zajednički nazivnik koji obilježava sve njih – želja za napretkom.
Kako je bilo ranije u psihologiji sporta?
Desetak godina unazad, spoznaja o radu na mentalnoj pripremi u Hrvatskoj bila je na poprilično niskim granama. Nažalost, sportska javnost nije bila dovoljno informirana o tome što znači raditi na mentalnoj pripremi. Postojali su mnogobrojni mitovi i zablude. Koliko puta smo samo znali čuti: „Što će meni psiholog, pa nisam ja lud!“:)
Godine rada, novi stručnjaci koji su širili svoje znanje, popularizacija područja, ali i upoznavanje sa zapadnim „trendovima“ u sportu napravile su svoje. Danas, vidimo da je situacija mnogo drugačija nego prije deset godina. Mnogo je lakše nama koji se ovime bavimo ali i mnogobrojnim sportašima, trenerima i roditeljima koji traže stručnu pomoć.
Što traže vrhunski sportaši?
No, da se vratimo na početak priče; što traže i što dobivaju profesionalni sportaši? Ako govorimo o toj posebnoj skupini sportaša koji žive svoj sport (a poneki uspijevaju i živjeti od svog sporta), tada često govorimo o onim najboljima, onima koji su nam uzori i onima o kojima ponekad slušamo u medijima. Čovjek bi se zapitao: „Pa što i takvima treba pomoć? Bave se sportom, putuju, ne moraju raditi od 8 do 16 kao ostali smrtnici i još pritom dobro zarađuju.“
Dakako, ovo je shvaćanje je često mnogo dalje od istine, nažalost, na našim prostorima samo rijetki profesionalni sportaši zarađuju velike novce, a još rjeđi će nakon karijere moći živjeti samo od onoga što su stekli kroz karijeru…no to je već neka sasvim druga priča.
Iz vlastitog iskustva rada znamo da život sportaša često nije toliko bajan i holivudski kao što se često promovira. U konačnici, čak i oni koji su materijalno osigurani svejedno su ljudi od krvi i mesa koji se svakodnevno, doslovno, bore za svoj kruh na sportskim borilištima. Nastoje pomicati barijere, usavršavati se, ostvarivati svoje ciljeve i sve to u okruženje gdje je često puta rezultat sve i jedino mjerilo.
Ako svi vrhunski žele napredovati, tada je logična pretpostavka da postoji prostor za napredak. I u pravilu taj prostor je često mentalna priprema ili kako u narodu kažemo – „glava“. Ono što je izvanredno jest što kada se na visokoj razini bavite sportom, mali napredak plasirat će vas ispred konkurencije. Redovito je to bolja mentalna priprema, jer ostala područja: tehnika, taktika i kondicija su često već na zavidnoj razini. S druge strane, „glava“ je ono što sve ostale elemente povezuje ili ponekad razdvaja.
Mi smo tu za one situacije kada se dijelovi trebaju povezati:)
Malo o Jeleni Nikolić…
E sad malo o djevojci sa slike….Jelena Nikolić, dugogodišnja je srpska odbojkaška reprezentativka. U svojoj klupskoj i reprezentativnoj karijeri bila je proglašena MVP-em, najboljim primačem i najboljim strijelcem europskog prvenstva, 3 godine zaredom uzela je zlato u reprezentativnoj europskoj ligi, 2 osvojena klupska prvenstva, 3 druga klupska mjesta, osvojena odbojkaška klupska „liga prvaka“, brončana na 1. europskim olimpijskim igrama u Bakuu, srebrna na OI u Riu, zlato, srebro i bronca na europskim prvenstvima, brončana na svjetskom prvenstvu. U karijeri, Jelena je igrala u Srbiji, Francuskoj, Italiji, Japanu, Azerbajdžanu i Turskoj….Vjerujemo da ne trebamo nabrajati dalje kako bi pojasnili da se zbilja radi o vrhunskoj sportašici zavidne klupske i reprezentativne karijere. Sportašici koja je osvojila gotovo sve što je mogla poželjeti u svojoj karijeri.
- godine, s već osvojenim brojnim trofejima Jelena se javlja jer pazite sad: „Želi biti još bolja!“, želi raditi na svojoj mentalnoj pripremi. Želi se na teren vratiti još spremnija. Važno je nadodati da je između svih ovih uspjeha rodila sina te se nedugo nakon toga vratila na teren.
Detalje našeg rada dakako nećemo otkrivati ali ono što možemo podijeliti jest što obilježava sportašicu poput Jelene. Ona je uvijek bila svjesna da je dobra i uspješna u onome što radi. Da se prisjeti na to bilo je dovoljno samo pogledati vitrinu sa svim mogućim trofejima. No, ono što je također znala jest da može ostvariti pomak, napredak u svojoj „glavi“, načinu kako se mentalno priprema za utakmice.
Naša suradnja sada neprekidno traje već duži niz godina. U tim godinama, zajedno smo prošli igranje u 3 različita turska kluba, te po jedan talijanski i azerbajdžanski, nekoliko klupskih liga prvaka, europska prvenstva i europske i ljetne Olimpijske Igre u Riu. Možemo reći da je na tom putu zaista bila svakojakih prepreka, te da je rijetko staza išla samo ravno. Dapače, bilo je mnogo sportskih uspona i padova.
Ono što je ipak obilježavalo naš put jest uzajamno poštovanje, uvažavanje i često ulaženje u tuđe cipele.
Smatramo da je upravo rad s profesionalnim sportašima, naročito onim vrhunskim, u mnogočemu izazovan. Vrhunski sportaši traže puno jer znaju da jedino na taj način mogu naprijed, davati puno su navikli ali svjesni su da moraju zadržati istu razinu ulaganja u sebe jer u sportu ne postoji stagnacija. Ili ideš naprijed ili zaostaješ za drugima. Brutalno ali tako je na vrhu.
Ono što uvijek nastojimo pružiti vrhunskim sportašima jest konstantna podrška na njihovom putu. Kad se samo sjetimo u koje smo sve doba znali voditi naše sastanke, sa kojih kontinenata smo komunicirali i putem kojih sve komunikacijskih kanala. Na sreću, svijet je danas globalno selo, a tehnologija nam omogućuje povezanost čak i kad smo tisućama kilometara dalje. Rad s vrhunskim sportašima rijetko je samo rad u uredu već i česta putovanja, rad preko Skype-a, Whats App-a, Vibera i svih modernih čuda. Rad s vrhunskim sportašima nikad nema radno vrijeme do 16 sati, često niti godišnji odmor. Radimo onda kad oni mogu, prilagođavajući se vremenskoj razlici, rasporedu putovanja/treninga/utakmica. Ponekad to izgleda kao jedan veliki kaos, sve do trenutka kad se kockice ne poklope, stanu na svoje mjesto i onda još okrune rezultatom.
Jelena je, neće se ljutiti kad ovo kažemo, tip sportašice balkanski tvrdoglave, vrele krvi sa neizmjernom ljubavi prema odbojci. Željna lopte, igre, napetosti koju sport donosi, osvajanja trofeja o kojima nije ni sanjala kad se kao djevojka rano uputila u inozemstvo profesionalno se baviti sportom. Do danas, sa gotovo 36 godina na leđima ta ista ljubav nije nestala, dapače, ista je kao u ranim tinejdžerskim godinama.
Ono što smo naučili po putu od Jelene jest kako što bolje razumjeti njen svijet, problematiku, specifičnosti i zahtjeve. Danas nakon 5-6 godina suradnje, možemo reći da je odnos ključan u bilo kakvom napretku, razumijevanje i podrška su ključni. Također, važno je biti ovdje u svakom trenutku. Važno je ponekad i nastojati „gurati“ određene tehnike i rutine koje do sada nisu bile uobičajene za pripremu ove sportašice, uvijek nalaziti nove načine i prilagođavati se njenim. I onda na kraju uvijek dolazi uspjeh, često i rezultat, ponekad čak i Olimpijske bronce, srebra…osvajanja klupskih prvenstava.
Za kraj, svatko, ali baš svatko može postići promjenu i napredak u svom životu. Ponekad će ona doći ranije, ponekad kasnije. Jedina konstanta treba biti želja za napretkom, ustrajan rad i odricanje te odnos iz kojeg sportaš crpi podršku.
Luka Škrinjarić, mag. psych.
Mentalni Trening, direktor
