Bok, ja sam Sanja i jedna sam od 40 sportskih psihologa u Hrvatskoj. Ovim poslom se bavim već preko 7 godina i mogu reći da stvarno živim svoj san. Radim ono što sam željela od prvoga dana kada sam čula da ovo zanimanje postoji.
Kako je počeo moj put sportskog psihologa u Mentalnom Treningu:
Kao studentica psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nisam bila sigurna što ću raditi nakon završetka studija. Prvi izbor bio je psihoterapeut, no onda sam saznala da u Hrvatskoj postoje sportski psiholozi.
Kako mi je sport, na neki način, uvijek bio dio života, ovo područje činilo mi se veoma zanimljivo te sam ga malo počela istraživati. Već kao studentica, upisala sam se u sekciju za psihologiju sporta te počela upoznavati ljude koji se bave psihologijom sporta u Hrvatskoj. Shvatila sam da je to ono što me najviše zanima te odlučila svoju studentsku praksu odraditi u Mentalnom Treningu. Ubrzo nakon toga završila sam i njihovu edukaciju za trenere.
Rad u Mentalnom Treningu:
Nakon studija, krenula sam raditi s Lukom u Mentalnom Treningu i upisala edukaciju za posebnu dopusnicu iz područja psihologije sporta. Ovom edukacijom stekla sam i pravo da se u Hrvatskoj nazivam sportskim psihologom. Najveća potpora u svemu bio je Luka koji me od prvog dana pripremao za rad sa sportašima te mi dao priliku da ostvarim svoju najveću želju.
Do sada sam radila s preko 200 različitih sportaša iz više od 30 različitih sportova. Znam, mnogima je teško i izbrojati toliko sportova. Iskreno, ponekad je i mene bilo strah „baciti se“ u neki sport o kojem nisam znala apsolutno ništa. Ljepota rada sa sportašima jest to što imaju puno razumijevanja i znaju da ne možemo niti mi znati sve o svakom sportu te nam se trude što više približiti svoj sport i objasniti zahtjeve koji se pred njih stavljaju.
Rad sa sportašima često podrazumijeva da ne postoji radno vrijeme. Radi se onda kada sportašima odgovara, a to ponekad znači i rad vikendom. Nekada to znači i rad za vrijeme godišnjeg odmora. Ali moram priznati, ništa od toga mi nije teško jer onaj osjećaj kada ti sportaš kaže kako je probio neku svoju barijeru, e TO ne može zamijeniti ništa na svijetu.
Što bih željela da sam znala dok sam studirala:
Za vrijeme studija nisam znala kako je uređena psihologija sporta u Hrvatskoj, ni na koji način bih ja mogla postati sportski psiholog. Srećom, postojao je kolegij Psihologija sporta koji je držala prof. Barić te mi je to dalo prve alate i uvid u rad sa sportašima.
Ono što tada nisam znala, a znam sada, jest to da u Europi postoje mnogobrojni programi za studiranje psihologije sporta. Kolege koje sam upoznala godinama kasnije pričali su mi o svojim studijima te koliko im je to pomoglo u karijerama. Također, na razini Europe postoje i razne zajednice povezane s psihologijom sporta kao što su ENYSSP (koji je nešto više prikladan za studente) te krovna organizacija FEPSAC.
ENYSSP je zajednica koja mi je u karijeri veoma pomogla. Prvi puta kada sam čula za njih bilo je kada smo Luka i ja organizirali njihovu godišnju konferenciju u Zagrebu. Da, nismo do tada nikada ni bili na njihovoj konferenciji, a odlučili smo ju organizirati. Ovo pokazuje koliko je ta zajednica otvorena za sve te koliku podršku možeš očekivati ako postaneš njenim članom. Tijekom godina upoznali smo kolege iz cijeloga svijeta, prošli razne radionice i predavanja na njihovim konferencijama iz kojih smo izvukli stotine ideja za naš rad sa sportašima.
Zašto radimo edukacije za psihologe:
Trenutno u Hrvatskoj, nažalost ne postoji način kako netko može steći zvanje sportskog psihologa, a rijetki su i kolegiji psihologije sporta na svakom fakultetu.
Edukacija za trenera koju sam prošla za vrijeme studija mi je uvelike pomogla da bolje razumijem vježbe i alate koje sam trebala prenijeti sportašima. Upravo zato smo Luka i ja došli na ideju da tu edukaciju prilagodimo studentima psihologije i psiholozima koji bi željeli raditi sa sportašima, a ne znaju od kuda krenuti. Ili svima onima koji žele znati malo više o tome kako je raditi sa sportašima.
Budućnost mentalnog treninga sportaša:
Zadnjih godina svjedočimo tome kako sportskih psihologa u Hrvatskoj treba i kako sportaši sve više postaju svjesni važnosti mentalne pripreme.
Trenutno stanje je poražavajuće ako pričamo o sportskim klubovima i savezima u kojima radi tek nekoliko sportskih psihologa. Dok na primjer u Njemačkoj svaki nogometni klub u prva 3 ranga natjecanja mora imati sportskog psihologa u klubu.
Vjerujemo kako će se i to uskoro promijeniti i da će zajednica sportskih psihologa u Hrvatskoj i te kako narasti!
Sanja Petrić, mag. psych, sportski psiholog
