Ako vam se javljaju rečenice poput: „nisam dobar“, „opet ću pogriješiti“ ili kada neočekivano izgubite poen i jedna negativna rečenica se nadoveže na nekoliko sljedećih, tada vrlo vjerojatno koristite negativni unutarnji samogovor.
Povećajte si šansu za pobjedom koristeći pozitivni unutarnji samogovor.
Pozitivni unutarnji samogovor
Unutarnji samogovor, govoreći u terminima sporta, predstavljaju rečenice koje sportaš upućuje sam sebi prije, poslije i za vrijeme neke sportske aktivnosti (npr. „stisni još malo“, „izdrži“ i sl.). Ujedno, unutarnji samogovor predstavlja i jednu od tehnika iz paketa mentalnih vještina koje omogućuju sportašima da reguliraju svoje misli, emocije, samopouzdanje i izvedbu. Može se javiti kao pozitivan pa potiče sportaša na još bolju izvedbu, ali i kao negativan pa sportaševu izvedbu hendikepira. Upravo ovaj negativni samogovor jedan je od uzroka pada kvalitete rada tijekom sportske izvedbe.
Istraživanja pokazuju da se negativni samogovor najčešće pojavljuje u trenutku kada je sportaš neočekivano izgubio bod/poen. Upravo tako neočekivano izgubljeni poen je jedan od glavnih uzroka negativnog unutarnjeg samogovora i razloga zbog kojeg se neki sportaši mnogo teže vraćaju u meč. Negativne rečenice poput „kako sam mogao tako glupo izgubiti poen“, „korak bliže sam porazu“, „sve što sam dobro napravio u meču sad je izgubljeno“… hendikepiraju sportaša i otežavaju mu nastavak meča. Ovakav i sličan negativan samogovor može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. No, što se točno događa za vrijeme negativnog samogovora i zašto on nije dobar?
Negativnim samogovorom sportaš si ruši samopouzdanje, koncentracija je usmjerena na negativne misli, a ne na tehničko-taktičke zadatke i game-plan koji ga treba dovesti do rezultata. Možemo zapravo reći da se sportaš nalazi u nekoj vrsti „vakuma“ u kojem je koncentrancija na negativnim mislima, pa se sportaš potpuno neplanski kreće po terenu i gubi iz fokusa plan igre (taktiku) ali i motivaciju za postizanjem poena. Ono što se najčešće u nastavku dogodi jest da sportaš nekontrolirano napravi još nekoliko grešaka za redom. Jedan od faktora koji razlikuje vrhunske sportaše od ostalih, upravo je mogućnost brzog prebacivanja iz negativnog samogovora u pozitivni ili iz negativnog samogovora na konkretne zadatke.
Negativni samogovor javlja se kod svih sportaša neovisno o uzrastu, sportu ili razini profesionalnosti i to je normalno, no ono što je ključno jest vještina brzog prebacivanja iz negativnog u pozitivno stanje, tj. zamjenjivanja negativnih rečenica pozitivnim rečenicama i rečenicama koje su usmjerene na konkretne tehničko-taktičke zadatke.
Postoje dvije vrste unutarnjeg samogovora koje se kao tehnike koriste za različite svrhe – instrukcijski samogovor i motivacijski samogovor.
Instrukcijski samogovor koristimo kada učimo neku novu vježbu ili usavršavamo neki pokret (npr. „Prebaci težište na prednji dio stopala i povećaj rotaciju kukova!“). Ovakav samogovor djeluje na poboljšanje izvedbe tako što povećava fokus, a pažnja je usmjerena na elemente važne za uspješnu izvedbu. Motivacijski samogovor koristan je kada je sportašu potrebna dodatna energija za snagu ili izdržljivost i kada želi podignuti samopouzdanje („spreman sam“, „trenirao sam puno i naporno, i sad ću to pokazat“), povećati ustrajnost („izvući ću još to malo energije iz sebe“, „previše sam dao da bi sad na kraju odustao“) te se dovesti u pozitivno stanje prije, ali i za vrijeme natjecanja. Doprinosi ovih tehnika samogovora jesu u tome što sportaš prestaje razmišljati o posljedicama („što ako promašim?“) jer si ponavlja samo rečenice koje mu pomažu da ostane u sadašnjosti i razmišlja o tome kako trenutno izvesti pokret/zadatak što bolje.
Kako bi eliminirao negativni samogovor, tj. negativne rečenice, sportaš ih prvo mora osvijestiti, a zatim svjesno prebaciti pažnju na tehničke elemente koje treba popraviti kako bi izbjegao ponavljanje iste pogreške. Mnogi sportaši imaju unaprijed pripremljen plan što će si govoriti ako se negativni samogovor javi prije natjecanja i što će si govoriti ako (i kada) se negativni samogovor javi za vrijeme natjecanja. Kontrolu unutarnjeg negativnog samogovora moguće je, osim tijekom treninga, uvježbavati i u svakodnevnim situacijama. Na taj način sportaš s vremenom stječete samoefikasnost i vjerovanje da može zaustaviti i prebaciti negativne misle na pozitivne kada je to potrebno.
Što se više uvježbava ovakva samokontrola, vrijeme prebacivanja iz negativnog u pozitivni samogovor postaje sve kraće.
Luka Škrinjarić, mag. psych.
Mentalni Trening, direktor
