Jesi li se ikada našao/la u situaciji da ti je više dosta svega i jednostavno želiš odustati? Da li su ti se zaredali mjeseci loših treninga koji te obeshrabruju? Loša natjecanja gdje nisi pokazao ono što zapravo stvarno možeš? Mučiš se sa ozljedama koje nikako da riješiš? Zvuči li to ovo poznato?
Realnost
Ajmo sad malo o realnosti – nažalost, ili bolje rečeno, na sreću, ovo je sve sastavni dio života sportaša.
Ne poznajemo niti jednog sportaša koji se nije našao u sličnim razmišljanjima barem jednom u svojoj karijeri. Doslovno, svi se ponekad nađu u situacijama kada misle da više ne mogu ili se ne žele nositi s nekim od tih izazova. Na prvu se možda čini „lakše“ odustati u tim trenucima. Bolje rečeno, maknuti se od svega i reći da ti to više ne možeš i ne želiš tolerirati niti se boriti/suočavati s izazovima takve vrste.
No, vratimo se malo po drugi puta u realnost. Sjeti se svih treninga koje si odradio/la i kada ti se nije dalo, borio /la se sa sobom samo da odradiš taj trening bez obzira koliko se to sve činilo teškim. Sjeti se trenutaka kada si dolazio/la ranije na trening i možda ostajao/la duže kako bi se poboljšao/la u raznim aspektima svoga sporta i bio/la bliže svojim ciljevima.
Sjeti se te strasti koja je bila u tebi i koja te je jednostavno gurala prema naprijed. Pitaš li se možda koja je razlika u ove dvije situacije?
Razlika je u FOKUSU
U jednoj situaciji fokus je na svim razlozima zašto želiš odustati, koliko ti je zapravo teško i zašto je vrijeme da staneš sa svim tim trudom. Dok u drugoj situaciji, fokus je na strasti koju imaš za svoj sport, za osobnim napretkom te ostvarivanjem svojih ciljeva.
Sasvim je normalno da se ponekad nađeš u situaciji gdje ti se čini da više ne možeš napredovati, gdje se strast smanji zbog izazova koji ti se čine prevelikim. Sve je to dio tvog puta prema uspjehu, dapače ovo je jako bitan trenutak. Onaj odlučujući za tebe i tvoju sportsku karijeru. To je trenutak koji te preispituje i traži od tebe da pogledaš još dublje u sebe i u to od čega si građen/a. Trenutak u kojem doslovno gradiš svoj mindset. To je vrijeme da ti pronađeš u sebi snagu koju možda nisi znao/la da imaš, volju koju si imao/la prije.
Kreni razmišljati o tome kako ćeš se osjećati za 6 mjeseci ili godinu dana od sada, kada pogledaš unazad i vidiš kako si bio/la mentalno jak/a te si se odupro/la onom glasu koji ti je govorio da nisi dovoljno dobar, da je vrijeme da odustaneš i da ti nemaš to što je potrebno.
Unutarnji glas
U tvojoj glavi uvijek će postojati 2 glasa – glas vjere i glas sumnje. Njih dvoje se uvijek bore tko će biti glasniji i tko će pobijediti. Na tebi je kao sportašu da više hraniš glas vjere u sebe gdje ti znaš koliko voliš raditi to što radiš, da uživaš u procesu, da tražiš pozitivno u negativnim situacijama i da snažno koračaš prema naprijed bez obzira na sve izazove koji ti dolaze na put. S vremena na vrijeme javljat će se onaj drugi glas, glas sumnje. Bitno je da ga osvijestiš ODMAH kada se on javi. Bitno je da naučiš kako ga stišati, kako ga umiriti i nastaviti dalje s vjerom u sebe i sa svojom strašću da nastaviš biti predan i truditi se iz dana u dana na treninzima, izvan treninga te na natjecanjima.
Na tebi je, kao sportašu, da naučiš gledati izazove s kojima se susrećeš kao priliku za napredak, kao priliku koja će ti dopustiti da se još više izbrusiš i postaneš bolji/a. Nekada ćeš imati osjećaj da te neki izazovi slamaju, ali te zapravo samo pripremaju/grade da budeš bolji/a i jači/a.
Pitanja koja si trebaš postaviti kad poželiš odustati
Zapamti, izazovi će uvijek biti pred tobom, nekad u manjoj, nekad u većoj mjeri. Na tebi je kao sportašu da gradiš svoj mindet koji će ti olakšati da se nastaviš snažno boriti kada se ti izazovi pojave. Također, zapamti onu staru izreku – „Što te ne ubije, ojača te!“ odnosno, približava ciljevima koje želiš ostvariti.
—
Mentalni Trening Blog gost: Lucija Cvitanović, mag. psych.
