3 koraka za dobar odnos trenera s roditeljima

Članak koji slijedi usmjeren je na praktične savjete trenerima kako uspostaviti kvalitetan odnos s roditeljima posebice prilikom treniranja mlađih kategorija sportaša. Upravo u mlađim kategorijama, utjecaj roditelja je veoma izražen te su često puta roditelji mnogo više nego kasnije uključeni u cjeloviti rad kluba.

Dragi naši treneri, koliko puta ste imali, u najmanju ruku, poteškoća s roditeljima? Koliko puta ste više brinuli o roditeljima nego se imali priliku posvetiti tehničko-taktičkim zahtjevima treninga? Svi koji se barem jednom nisu prepoznali u ovim situacijama, slobodno mogu prekinuti čitanje članka. Također, molimo da nam mailom pošaljete svoj recept jer ste jedni od rijetkih koji imaju čarobnu formulu:)

Naše iskustvo govori nam da često na natjecanjima čujemo sa strane roditelje kako viču „Idi tamo, nemoj slušati druge nego radi kako ti ja kažem“, „Sudac kakav je to faul, nemaš pojma“. Prema našem iskustvu, odnos trenera i roditelja često je na klimavim nogama, posebice kod trenera mlađih kategorija. Ponekad se čini da treneri žele jedno a roditelji u potpunosti suprotno. No, je li to baš uistinu tako? I da li je to baš zdravo, posebice za dijete?

S obzirom da smo u stalnom kontaktu s velikim brojem trenera, stvorili smo popis stvari koje Vi, treneri komunicirate da želite odnosno ne želite u odnosu s roditeljima.

Želim:
  • dobar odnos s roditeljima
  • pomoć roditelja
  • da roditelji znaju da shvaćam njihovu ulogu i važnost
  • partnerski odnos
  • roditeljima dati na važnosti
  • pomoći roditeljima i naučiti ih kako biti najbolja potpora svom djetetu
  • povjerenje od roditelja
Ne želim:
  • podcjenjivati roditelje
  • kod roditelja biti usmjeren samo na loše karakteristike (demonizirati roditelje)
  • se zamjerati roditeljima
  • ih u potpunosti ukloniti iz sporta njihovog djeteta
  • biti stalno dostupan roditeljima
  • konstantno uplitanje u moj posao
  • „sto puta“ objašnjavati iste stvari

I jedna i druga lista poprilično su zahtjevne, a svaka stavka ima svoj nastavak, kao što i svaki trener ima svoju priču s roditeljima.

Ako bi morali istaknuti samo jednu stvar, čini nam se da je Vama trenerima najveći problem što roditelji ponekad ili često, „glume trenera, suca i roditelje sve u jednom. Od Vas često čujemo kako Vam roditelji onemogućavaju da svoj posao radite kvalitetno jer se Oni previše miješaju: „Misle da znaju moj posao bolje od mene“. Da se trenere pita, roditelji bi najvjerojatnije dobili zabranu pristupa treninzima i natjecanjima. No, da li je to rješenje? Roditelji i treneri najvažnije su osobe u djetetovom sportskom razvoju i potrebno je da budu u pozitivnom odnosu te da rade kao partneri. Roditelji i treneri su uzori djeci, možemo slobodno reći najvažnije figure, posebno u ranim kategorijama.

Ono čega većina roditelja nije svjesna jest da nemaju oni samo prava, nego imaju i obaveze, ponajviše prema svom djetetu. Obaveze da daju djetetu slobodu da uživa u treningu, da mu daju priliku da nauči sve što može od trenera kojeg su oni izabrali i kojeg plaćaju. Najveća obaveza koju roditelji imaju jest da budu podrška svom djetetu bez obzira na sve.

Vjerujemo kako je Vama u interesu uspostaviti što bolji odnos s roditeljima pa pokušajte s ova 3 jednostavna koraka.

  1. korak

Prva stvar koju vi kao treneri možete poduzeti po pitanju roditelja jest pokušati ih educirati. Educirajte ih o psihofizičkom razvoju njihovog djeteta i zahtjevima koje ono može podnijeti u tom razvojnom dobu. Naučite ih da prilikom razgovora s djecom o sportu budu umjereni, te se suzdrže od praktičnih tehničko-taktičkih savjeta jer je to Vaš dio posla. Također, ako se već ne mogu suzdržati od davanja kritike, neka ona ne bude općenitog karaktera: „Nisi igrao dobro“, „Nisam zadovoljan današnjim treningom“ jer time djeca ne dobivaju informaciju koji dio trebaju popraviti, a da ne govorimo da je davanje kritika također Vaš dio poslao. Objasnite roditeljima da je najveća stvar kako mogu pomoći svom djetetu, upravo iskreno davanje podrške, hvaljenje truda kad je on iskazan i bodrenje tijekom aktivnosti

  1. korak

Također, ono što još možete napraviti jest da dodijelite roditeljima određene zadatke. Ono što oni najviše žele jest da budu uključeni. Dogovorite s roditeljima za svaku utakmicu koje zadaće tko od njih ima. Najbitnije od svega jest da komunicirate s roditeljima, a ne ih ostavljate postrance jer tako samo raste razdor između vas i njih i na kraju onaj tko najviše nastrada jest dijete koje trenirate.

  1. korak

Postavite pravila. Rekli smo kako roditelji imaju i prava i obaveze prema vama i svojoj djeci. Organizirajte roditeljski sastanak, najbolje na početku i pred kraj sezone, te zajedno s roditeljima donesite pravila rada i ponašanja koja ćete svi poštovati.

Neka od pravila mogu biti:

  1. BODRENJE – Na natjecanjima i u treningu, trener vodi glavnu riječ, a roditelji bodre svoju djecu
  2. TRENERI VODE GLAVNU RIJEČ – Treneri prvi i po mogućnosti jedini komentiraju tehniku i taktiku jer su obrazovani za to
  3. RODITELJI SUDJELUJU ali PASIVNO – Na primjer, roditelji snimaju i slikaju što više kako biste na kraju sezone mogli napraviti album, pomažu oko organizacije i provedbe natjecanja ako je to potrebno
  4. DRŽANJE DOGOVORA – Treneri i roditelji se drže dogovorenih termina treninga i natjecanja te nitko nema pravo kasniti, ukoliko kasni javlja na vrijeme
  5. DOSTUPNOST TRENERA – trener je dostupan za razgovor i sastanak u točno određeno vrijeme u tjednu a ne svaki puta kada bi to roditelji htjeli

Pokušajte dogovoriti pravila s kojima ćete se složiti Vi i roditelji, a ono na što najviše morate obratiti pažnju jest da ta pravila budu u interesu djece i onoga što je najbolje za njih. Dogovorite redovite sastanke i revidirajte ta pravila. Također, pružite roditeljima povratnu informaciju o napretku njihove djece kako biste zadovoljili potrebu za uključenosti i informiranosti. Cijelo vrijeme imajte na umu da su djeca koju trenirate uvijek na prvom mjestu!

P.S. Za više savjeta možete nam se javiti za besplatni info sastanak ili dođite na našu edukaciju za trenere! 🙂

Sanja Petrić, mag. psych.

Povezani članci