Da li je škola uopće važna u životu sportaša?
Sportska karijera često se doima kao luksuzni način života, no iza blještavila medalja i trofeja krije se jedna neugodna istina: većina sportaša završit će svoju karijeru prije 35. godine života, s desetljećima radnog vijeka ispred sebe. Upravo tu obrazovanje prestaje biti “luksuz” i postaje nužnost.
Kratka karijera, dug život
Istraživanje objavljeno 2025. u časopisu Administrative Sciences (Varmus i sur.) jasno ukazuje da, iako sport za mnoge mlade ljude predstavlja karijeru iz snova, samo mali postotak sportaša može od toga zaraditi za život nakon karijere – a čak i oni koji uspiju, jednoga dana moraju pronaći novi smjer. Obrazovanje je ključni mehanizam koji im to omogućuje.
Sličan zaključak donosi i istraživač Dawn Aquilina, koji je proučavao elitne studentske sportaše u Finskoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Aquilina naglašava da su sport i obrazovanje ne samo kompatibilni, nego i međusobno komplementarni – što je bio važan doprinos jer dotadašnja istraživanja nisu imala dovoljno dokaza koji bi to potkrijepili.
Dualna karijera
U sportskim i obrazovnim krugovima sve se češće govori o konceptu dualne karijere (dual career) – istovremenom razvijanju sportskih i akademskih kompetencija. Prema istraživanjima, sportaši koji slijede dualnu karijeru imaju:
- širu društvenu mrežu
- uravnoteženiji identitet koji nije isključivo vezan uz sport
- bolje vještine upravljanja vremenom
- lakši pristup tržištu rada nakon završetka sportske karijere
- manje stresa pri umirovljenju iz sporta
Naravno, kako bi dualna karijera bila moguće, potrebna je sustavna podrška cijelog društva i sportaševe okoline.
Financijska realnost: što se događa bez diplome?
Istraživanje su pokazala kako se u Ujedinjenom Kraljevstvu više od polovice nogometaša i ragbijaša susreće s financijskim teškoćama neposredno nakon završetka karijere. Prosječna profesionalna karijera nogometaša (na različitim razinama profesionalizma) traje svega osam godina. Umirovljenje uglavnom dolazi u tridesetim godinama, kada sportaši osnivaju obitelj koju uzdržavaju. Jednom kad sportska karijera završi, mnogi sportaši nemaju stabilan financijski prihod te im je teško održavati stil života na koji su navikli.
FIFPro, organizacija koja zastupa profesionalne nogometaše diljem svijeta, procjenjuje da se oko trećine bivših igrača suočava s depresijom i anksioznošću, a mnogi uopće ne razmišljaju o umirovljenju dok ono ne nastupi. Financijske teškoće i psihološke teškoće pritom nisu odvojene teme, jer je, prema podacima britanskog istraživanja na 800 bivših profesionalnih sportaša, jedan od najvećih pokretača narušenog mentalnog zdravlja nakon karijere upravo financijska briga.
Novija istraživanja pokazuju kako poslodavci cijene ono što sportaši ionako razvijaju – disciplinu, timski rad, otpornost na pritisak, ali to mora biti nadograđeno formalnim znanjem i akademskim kompetencijama kako bi se sportaši snašli na tržištu rada.
Sportaši koji su imali plan
Mario Ančić, jedan od naših najuspješnijih tenisača, sportsku je karijeru završio sa 26 godina zbog bolesti. Za razliku od mnogih sportaša kojima je umirovljenje šok od kojeg se teško oporavljaju, Ančić je imao plan koji je počeo graditi godinama ranije. Još za aktivne sportske karijere diplomirao je pravo u Splitu, a u godinama koje su slijedile završio je postdiplomski studij na Harvardu i doktorirao na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Danas je potpredsjednik jednog od vodećih američkih private equity fondova.
Sam Ančić to objašnjava jednostavno: misao vodilja njegove obitelji oduvijek je bilo pitanje što dolazi nakon sporta. Dodaje da disciplina i fokus koji je gradio na terenima nisu nestali s krajem karijere, nego su ga pratili u svemu što je radio potom.
Drugi odličan primjer je Gordan Kožulj koji je studirao je na Berkeley-u, a zatim je završio postdiplomski specijalistički studij poslovnog upravljanja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je direktor u odjelu poslovnog savjetovanja u Deloitteu. Za njega kraj sportske karijere nije značio prestanak napretka i uspjeha.
Škola kao sigurnosna mreža i više od toga
Postoji i psihološka dimenzija koju ne smijemo zanemariti. Sportaši koji se poistovjećuju isključivo s ulogom sportaša teže prolaze kroz umirovljenje – gube identitet, svrhu, rutinu. Obrazovanje gradi širi, stabilniji identitet i daje odgovor na pitanje: “Tko sam ja kada ne treniram?”
Aquilinino istraživanje pokazuje da su sportaši koji svjesno grade akademsku karijeru uz sportsku spremniji za život nakon sporta. Također, takav širi pogled na vlastiti razvoj može pozitivno utjecati i na samu sportsku izvedbu, jer smanjuje egzistencijalni pritisak koji nosi misao “moram uspjeti jer nemam plan B”.
Trofej ne zastarjeva
Medalje blješte, ugovori istječu, tijela stare – no diploma, znanje i stečene vještine ostaju. Obrazovanje sportaša je strategija cjeloživotnog uspjeha za sve sportaše, bez obzira na profesionalnu razinu u sportu koju su dosegli.
—
Sustavi, institucije i treneri koji to razumiju nisu samo bolji za sportaše – oni su bolji za sport u cjelini. Jer sportaš koji zna da ima budućnost izvan terena, igra slobodnije, hrabrije i sretnije.
Izvori: Varmus i sur. (2025), Administrative Sciences, MDPI; Aquilina, D. (2013), International Journal of the History of Sport; Gargalianos, D. (2014), Journal of Physical Education and Sport