Zašto se uzrujavamo zbog utakmica koje ne igramo?
Ako vam se ikada dogodilo da ugasite TV u poluvremenu jer više niste mogli gledati od napetosti, ulovite sebe kako nervozno hodate po sobi usred utakmice ili danima patite od lošeg raspoloženja nakon poraza reprezentacije – niste jedini. I ne, ne pretjerujete. Riječ je o stvarnom fiziološkom odgovoru vašeg tijela na percipiranu prijetnju rezultatu koji vam je iznimno važan.
Za ovaj fenomen postoji i službeni naziv: fanksioznost (fanxiety). To je specifična kombinacija navijanja i anksioznosti koja se javlja kod ljudi koji su emocionalno duboko uloženi u sport koji prate. Fanksioznost nije psihički poremećaj niti znak slabosti. Međutim, ona itekako može narušiti užitak gledanja utakmice, a u intenzivnijim oblicima i kvalitetu svakodnevnog života dok traje važno natjecanje.
Zašto uopće dolazi do fanksioznosti?
Naš mozak ne razlikuje prijetnju koja je usmjerena izravno na nas od prijetnje skupini s kojom se identificiramo i do koje nam je stalo. Kada tim za koji navijate izgubi loptu i nađe se u opasnoj situaciji, u vašem se tijelu aktivira isti onaj evolucijski sustav koji reagira kada ste vi sami u životnoj opasnosti.
Srce počinje ubrzano kucati, mišići se naprežu, dlanovi se znoje, a fokus se sužava. Tijelo se priprema na akciju kako bi nadvladalo prijetnju. No, problem leži u tome što vi sjedite ispred ekrana i ne možete poduzeti baš ništa kako bi opasnost prošla.
Tu nastaje kratki spoj. Stres se nakuplja, a fizička akcija izostaje. Što je natjecanje važnije, što dulje traje i što nam je rezultat bitniji, to je akumulacija napetosti veća.
Zanimljivost iz prakse: Elitni sportaši često ističu kako im je daleko stresnije pratiti suigrače s klupe ili preko ekrana nego kada se sami nalaze na terenu.
To je zato što na terenu imaju kontrolu. Manjak kontrole dovodi do rasta anksioznosti i jačih fizioloških simptoma, a upravo je taj manjak kontrole sama srž fanksioznosti. Kada imamo kontrolu, naš mozak može djelovati – može napraviti plan, prilagoditi se i reagirati. Kad kontrole nema, kao u navijanju, aktivira se snažna reakcija uzbuđenja koja nema svoj logičan izlaz. Napetost ostaje zarobljena u nama i često nas potpuno obuzme.
Što sve možete primijetiti kod sebe?
Fanksioznost se ne manifestira uvijek kao klasična tjeskoba ili panika. U svakodnevnom životu ona najčešće izgleda ovako:
- Razdražljivost sat ili dva prije utakmice bez ikakvog jasnog razloga.
- Nemir i nemogućnost mirnog sjedenja na jednom mjestu dok se igra.
- Pretjerana analiza sudačkih odluka i taktike satima (pa i danima) nakon završetka.
- Poteškoće sa spavanjem i nesanica nakon večernjih utakmica.
- Osjećaj praznine ili tuge koji traje danima nakon poraza koji objektivno nije vaš osobni poraz.
Ako redovito prepoznajete ove simptome kod sebe, vrijeme je da u svoj navijački ritual uvrstite elemente koje koristi i primijenjena sportska psihologija.
Konkretni koraci koji pomažu u kontroli stresa
1. Razdvojite ono što kontrolirate od onoga što je izvan vašeg utjecaja
Ovo nije samo teoretski savjet. Prije svake utakmice svjesno u glavi postavite granice.
- Vi kontrolirate: gdje ćete gledati utakmicu, s kim, što ćete jesti i hoćete li ugasiti mobitel.
- Vi NE kontrolirate: sudačke odluke, ozljede igrača, trenutnu formu tima ili VAR tehnologiju. Svaki put kada ulovite sebe kako bjesnite zbog lošeg suđenja, mentalno si recite “STOP” i svjesno vratite fokus na stvari koje su u vašoj domeni.
2. Ubacite fizičku aktivnost u svoj navijački dan
Ako se krećete prije utakmice, vaše će tijelo unaprijed “potrošiti” određenu količinu akumulirane napetosti, što znači da će sporije i blaže reagirati na stres tijekom navijanja. Kratka i brza šetnja prije početka susreta sasvim je dovoljna.
3. Iskoristite poluvrijeme za namjerno smirivanje tijela
Poluvrijeme ne služi samo za odmor sportaša, već je nužno i za gledatelje. Ako osjećate veliku napetost, odradite brzu vježbu disanja. Nekoliko sporih, dubokih izdisaja (gdje je izdisaj svjesno dulji od udisaja) trenutačno aktivira parasimpatički živčani sustav koji smiruje tijelo. Dovoljno je 30 sekundi svjesnog disanja kada se odmaknete od ekrana.
4. Pripazite na unos kofeina i alkohola
Kofein i alkohol prirodno pojačavaju fiziološke reakcije tijela na stres. Ako pijete jaku kavu ili alkohol tijekom napete utakmice, vaše je tijelo u stanju visoke uzbuđenosti prije nego što je sama igra uopće postala neizvjesna. Zamijenite ih vodom ili biljnim čajem ako primijetite da vas fanksioznost previše obuzima.
5. Dopustite si – jednostavno ugasiti ekran
Gledanje utakmice do samog kraja nije vaša zakonska obveza. Ako primijetite da vam utakmica ozbiljno narušava raspoloženje, zdravlje i san, imate potpuno pravo ugasiti TV i rezultat provjeriti naknadno kroz sažetke. To nije manjak lojalnosti prema klubu, to je zrela mentalna priprema i briga o vlastitom mentalnom zdravlju.
6. Nakon poraza: Postavite vremensko ograničenje za analizu
Dopustite si određeni rok – primjerice, sat vremena ili do kraja večeri – u kojem ćete aktivno razmišljati i razgovarati o utakmici. Nakon što taj rok prođe, svjesno promijenite temu. Osvijestite činjenicu da niste dužni kroz život nositi teret rezultata koji zapravo nije vaš.
Poruka za kraj
Pratiti sport i navijati za tim do kojeg vam je stalo znači prihvatiti činjenicu da ćete povremeno biti emocionalno uzdrmani. To je sastavni dio sportske strasti. Međutim, postoji golema razlika između emocije koja prirodno dođe i prođe i one koja vam redovito uništava svakodnevicu i narušava zdravlje.
Ukoliko prepoznajete da vas navijanje previše iscrpljuje, vrijeme je da poduzmete ove korake. Cilj nije prestati navijati, već osigurati da sport ostane aktivnost u kojoj uživate i koja vas puni energijom, a ne ona koja vas emocionalno i fizički prazni.
—
Za više savjeta o tome kako sportska psihologija i strukturirana mentalna priprema mogu pomoći ne samo sportašima, već i svima u njihovom okruženju, istražite našu web stranicu ili nas direktno kontaktirajte.
