Odluke su nešto s čime se susrećemo apsolutno svaki dan. Ponekad su odluke zaista male i relativno neznačajne: „Želite li kavu s toplim mlijekom ili hladnim?“, nekad malo značajnije: „Hoćemo li na ljetovanje u Istru ili Damaciju? Na koji sport ćemo upisati dijete?“ a ponekad su to one životne odluke:“Želim li ostati na trenutnom poslu ili dati otkaz i tražiti novi? Koji fakultet želim upisati? “. Jedino što je čini se konstanta u našem životu jest donošenje odluka.
Izbor ili paraliza?
Život je stvar izbora, zar ne? No, što kad stalno biranje i odlučivanje postane izvor stresa? Postoji određena paradigma u modernom društvu kakvo je i naše: da bi maksimalizirali slobodu povećavamo mogućnost izbora, povećanjem mogućih izbora dobivamo više slobode. S više slobode unaprijeđujemo dobrobit društva. No, postoji i druga strana velike mogućnosti izbora i stalnog donošenja odluka između istih.
Jedna od njih je paraliza. Od prevelikog izbora, paraliziramo svoje odlučivanje, odgađamo odluku, nevjerojatno puno vremena provodimo važući moguće benefite i nedostatke, ponekad u konačnici i drugima prepuštamo da donesu odluku umjesto nas. Koliko nas je otišlo na mirovinsko osiguranje i odabralo koji mirovinski stup želimo?
Neke od ostalih posljedica velikog izbora su često nezadovoljstvo donešenom odlukom jer postoji širok izbor slično poželjnih koje smo možda trebali odabrati. Jednostavno nam je zamisliti moguće benefite ostalih neodabranih opcija. Također, kad jednom donesemo odluku, posljedica je porast očekivanja od odabrane opcije. Naime, uz sav taj mogući izbor, jednom kada smo odabrali stavljamo pritisak na nas same da to MORA biti prava odluka.
Nakon mukotrpnog procesa biranja modela novog obiteljskog auta, paketa osnovne i dodatne opreme te načina financiranja, ovo sad MORA biti prava odluka. „A što ako nije?“ „Što ako smo kod drugog proizvođača mogli dobiti još više za naš novac?“ Što kada nas naš razum i intelekt, u koje se toliko pouzdamo, iznevjeri? Postoji li uopće PRAVA odluka, najbolja opcija?
Dobra ili pogrešna odlulka
Trenutno imamo mnogo pitanja i potencijalnih izazova, a veoma malo savjeta. Dakako, jedan od naših savjeta nije vraćanje na smanjivanje izbora, vraćanje na neka vremena koja su iza nas. Upravo suprotno.
Pogreške koje često činimo jest mišljenje da jedna opcija prema svojim karakteristikama (prednostima i manama) mora biti bolja od druge, no to uopće ne mora biti slučaj. Životne, velike odluke, kao što je odluka o odabiru fakulteta, biranje između poslova ili čak partnera s kojim namjeravamo ući u brak, ne mogu se izraziti brojevima i svijetom znanstvene procjene. No, što kada ne možemo staviti opcije na vagu i na ovakav način donijeti pravu odluku?
Pokušajte zamisliti svijet donošenja odluka kao svijet biranja između vrijednosti, a ne metrijskih karakteristika koje može odvagati. Što kada biramo između vrijednosti koje su slične, ali različite po svojoj vrsti? Svijet lakih odluka zarobljuje nas u svijet razloga, a biranje između teških odluka tjera nas da zastupamo vrijednosti, stavove koje želimo da nas odlikuju.
Vrijednosti koje nazivamo životnim i koje potom postaju dio nas, mi sami. Vrijednosti koje nam pomažu da postanemo ono što jesmo ili želimo biti, kreatori svog života.
Ne postoji uvijek najbolja alternativa i često tu alternativu nećemo pronaći vani, u jednostavnim razlozima. Odgovor na tešku odluku potrebno je potražiti u nama samima, zaviriti unutra i upitati se što je to za što se ja odlučujem? Koje vrijednosti biram? Koje vrijednosti želim da me odlikuju i izgrađuju kao osobu?
