Prije nekoliko dana imao sam priliku gostovati u F.C. Crotoneu, nogometnom klubu s juga Italije koji drugu sezonu zaredom igra u jednoj od najjačih liga svijeta – Seria A. Bio sam gost kod svog dugogodišnjeg klijenta, Ante Budimira. Ovakve prilike kroz sezonu dolaze samo nekoliko puta te sam veoma sretan kada imam priliku pripremati i vidjeti svoje igrače uživo. Naime, veći dio sezone oslanjamo se na cijeli raspon moderne tehnologije koja nam pomaže da premostimo fizičku udaljenost. Danas, nasreću, udaljenost više nije tolika prepreka za kvalitetan rad čak i na mentalnoj pripremi. S obzirom da je ovo Anti četvrta sezona igranja u inozemstvu, na ovakav rad smo se već naviknuli te nalazimo najbolje načine kako bi Ante bio spreman za brojne izazove i gust raspored igranja u Seriji A.
Tko je Davide Nicola, trener Crotonea?
No, ovo nije direktno priča o Anti, već o treneru FC Crotonea, ili kako Talijani kažu Mister Davide Nicola. Za mnoge možda nepoznato ime trenera na polovici 40tih godina. Bivši nogometaš, na poziciji braniča, cijelu karijeru proveo je igrajući u Italiji, uglavnom po klubovima Serije B te odigravši jednu sezonu Serije A. Nakon nogometne Nicola se otisnuo u trenerske vode. Uspjeh po kojem ga cijela regija Calabria slavi jest definitivno zadržavanje Crotonea u Seriji A nakon što je klub preuzeo od Ivana Jurića koji je zajedno s cijelim stručnim timom i uz pomoć Antinih 16 golova u sezoni 2015./2016. po prvi puta izborio Seriu A. Svakako povijesni uspjeh za gradić od 60ak tisuća stanovnika, po površini i broju stanovnika, ne veći od našeg Zadra. Mnogi su prognozirali njegov neuspjeh, te se busali u prsa da je ovo prva i zadnja sezona Crotonea u 1. ligi, jer „lakše je ući u 1. ligu nego ostati u njoj“. Možda ima nešto istine u tome, no ja osobno vjerujem da je izuzetno težak posao ući ali i ostati u najjačoj talijanskoj ligi.
Upoznavanje i rešetanje na prvu
Čim sam došao u hotel gdje su bili smješteni igrači i stožer Crotonea, Ante me bacio u vatru i predstavio svome treneru. Hvala Ante, to je jedini način:) Da se razumijemo, moje poznavanje talijanskog jest na razini da ću shvatiti 70 % onoga što mi se priča, no moći ću samostalno „sklepati“ samo 30 %. No, uvijek sam volio izazove, pa sam koliko toliko shvatio 3 pitanja koja mi je trener Nicola postavio 5 sekundi nakon upoznavanja, te sam krenuo odgovarati. Nasreću, trener je bio razuman, shvatio je da bi to moglo potrajati:) te mi dao vremena da mu ipak napišem svoje odgovore.
Pitanja naizgled veoma jednostavna: „Na kojim specifičnim stvarima radim sa sportašima?“, „Od kud sve kreće?“, te „Što želim postići svojim radom?“
Moji odgovori ostati će tajna, nisu niti toliko važni. Ono što me je još više iznenadilo jest što me nakon nekoliko dana zaustavio nakon treninga, te smo se uspjeli sporazumjeti da ćemo sutra dodatno popričati, ovaj puta s Antom kao prevoditeljem.
Suradnja s trenerom – normalno ili razlog za čuđenje?
Zašto sam ostao iznenađen? Nije li razgovor glavnog trenera i psihologa jednog od najvažnijih igrača koristan? Ne bi li to trebalo biti normalno? Odgovor je da, to jest korisno i to bi trebalo biti normalno…na zapadu, rjeđe u Hrvatskoj.
Slava izuzecima, imam priliku, bolje rečeno čast, surađivati s divnim trenerima. Mlađim i starijim, perspektivnim, voljnim učenja, saznavanja novih stvari, željnih konstruktivnih kritika i savjeta, spremnim na interdisciplinarni pristup razvoja sportaša. S onima kojima je boljitak sportaša na prvom mjestu. Koji rade sve u interesu sportaša i tome su posvetili život. Oni sami prepoznati će se u ovome.
S druge strane, postoje i oni drugi, nespremni na suradnju, odbijajući ju, oni s velikim „I know it all“ egom, oni koji se možda boje da nešto neće znati ili onih koji zbog vlastite needuciranosti odbacuju sve što nije izašlo iz njihove vlastite glave. Vjerujem da je ova skupina u manjini.
Hodajući po kongresima i održavajući kontakte s kolegama koji se istim poslom bave van granica Hrvatske, došao sam do spoznaje da uvijek i svuda postoje obje skupine.
Ja znam da je u Hrvatskoj veći broj divnih trenera, spremnih na učenje i suradnju u interesu sportaša. Vjerujem, tražim to u trenerima, svjesno nosim takve „naočale“ i znam da ću onda to i vidjeti u treneru. No, ponekad se, kao i u ovom slučaju svejedno iznenadim lakoćom kojom treneri traže, žele konstruktivan savjet, razmjenu iskustva…
Iskreni interes i razmjena ideja oko mentalne pripreme
No, da se vratim na Mistera Nicole. Dan je utakmice, drugo je kolo, Crotone danas igra protiv Hellas Verone, u ranim popodnevnim satima dolazim do hotela gdje su igrači u karanteni do utakmice te se sastajem s trenerom te našim, u ovoj ulozi, prevoditeljem Antom. Ponovno sam malo iznenađen terminom, dan je utakmice…no ako odgovara treneru, odgovara i meni.
Trener mi objašnjava svoje postavke prema kojima trenira, svoju filozofiju treninga i rada, vođenja momčadi. Slušam i pamtim. Vadi papire i crta mi, skicira i objašnjava. Uključujem se u razgovor i objašnjavam iste stvari iz svoje perspektive, pričamo o intenzitetu, fokusu, optimalnoj zoni sportaša….Vizualan sam tip pa krećem i ja crtati grafove, skicirati kako ja vidim stvari te što ja prakticiram u radu sa sportašima. Niti u jednom trenutke nemam osjećaj da se razgovor vodi zajedno s egom, na dvije različite razine. Međusobno, ravnopravno razmjenjujemo mišljenja, iskustva, ideje, spremni čuti jedan drugoga, željni čuti jedan drugoga i naučiti nešto novo. Postaje smiješno jer smo prije svega par dana Ante i ja razgovarali te radili na istim stvarima samo drugačijim izričajem, perspektivom. Završavamo razgovor temom motivacije, najdraže…
Ugodan razgovor s trenerom u kojem je vrijeme proletilo, siguran sam ne i zadnji. Razgovor zbog kojeg se ponovno zaljubim u svoj posao pomaganja sportašima da ispune svoj maksimalni potencijal!
A što kada bi zaista svi radili zajedno, u jednom smjeru?
Međusobno surađivanje, rad na istim stvarima iz dva različita područja, obogaćivanje pripreme sportaša, sve to je moguće ako je sportaš na prvom mjestu. Ako stavimo vlastiti ego na stranu, ako ne nastojimo pokazati se pametni, već ako nastojimo naučiti nešto novo, makar jednu sitnicu tada se dešavaju velike stvari….tada ne postoje samo veliki ljudi, tada velike ideje postaju ostvarive!
A za sve one koji su zainteresirani čuti ostatak priče s trenerom Crotonea, savjetujem dolazak na našu edukaciju za trenere:)
Luka Škrinjarić, mag. psych.
Mentalni Trening, direktor
