Nedugo sam se vratio sa svjetskog prvenstva u inline hokeju održanog u Bratislavi te mi je želja približiti Vam svoje iskustvo. Ovo je Hrvatskoj bilo osmo veliko natjecanje na kojem smo sudjelovali. Na prošlom svjetskom prvenstvu ostvarili smo veliki uspjeh i plasirali se u elitni razred inline hokeja gdje se nalaze reprezentacije Amerike, Finske, Češke, Švedske, Kanade, Slovačke i Njemačke – neprikosnoveni šampioni ovog sporta.
Razlike u ulaganjima u ovaj sport u tim zemljama i Hrvatskoj su izrazito velike. Samo nekoliko „malih“ detalja, teren na kojem smo trenirali zadnjih mjesec dana prije polaska, dimenzijama je značajno manji nego onaj na kojem smo odigrali prvenstvo – samo zamislite razliku u kondicijskoj pripremi ali i u taktici koju smo morali prilagođavati gotovo 30 % većem terenu. Kod gore navedenih reprezentacija, fond od 7-8 igrača mijenja se svake godine, dok mi već godinama imamo desetak standardnih, iskusnih igrača no bez mnogo svježih mladih igrača. Unatoč svim izazovima s kojima smo se suočili, cilj koji smo kao momčad postavili bio je izboriti mjesto koje bi nam osiguralo opstanak u elitnoj skupini inline hokeja.
U nastavku pokušati ću Vam dočarati određene psihološke izazove s kojima sam se morao suočiti. Prije početka natjecanja osjećao sam nervozu jer je ovo razina hokeja koju do sada nisam igrao, uz to očekivao se i poveći broj naših navijača, a i izravni „stream“ utakmica nije olakšavao napetost. Počele su se javljati misli „nadam se da će sve proći dobro“, „samo da ne napravim pogrešku“. Naše misli, osjećaji i ponašanje su međusobno povezani, pri čemu na misli i ponašanje možemo izravno utjecati. Kako bi promijenio te negativne misli, a posljedično i emocije, zamjenjivao sam ih racionalnijim i alternativnijim odgovorima. Uostalom, zna se kako brige nisu korisne te nam ne dozvoljavaju da iskoristimo svoj maksimalni potencijal u sadašnjem trenutku. Izrazitu pomoć i snagu tijekom samih utakmica dobivao sam upotrebom pozitivnog motivacijskog samogovora. Uz to, ispravnom pripremom za utakmicu i postavljanjem manjih ciljeva, pokušavao sam što prije ući u idealnu zonu. Za vrijeme utakmica bilo je situacija kada je dolazilo do pada koncentracije i poteškoća kontrole emocija (zbog sudačkih pogrešaka, kvalitete protivnika, (ne) suradnje sa suigračima, vlastitih pogrešaka). Ono čime sam se u tim trenucima vodio bilo je ostvariti maksimalan angažman, jer je to jedino što se u tom trenutku moglo kontrolirati. Za smirivanje napetosti, za vrijeme izmjena, usmjeravao sam se na disanje kako bih kontrolirao intenzitet i unaprijedio fokus.
Ovaj prikaz samo je manji dio uvida u ono što se dešavalo u mojoj glavi, no može se iščitati važnost ispravne mentalne pripreme. Nažalost, svoj početni cilj nismo ostvarili, no već sada, započinjemo s dugoročnim projektom, a to je povratak u sam vrh svjetskog inline hokeja. Visok angažman je jedino što nam preostaje, a to nam nitko ne može oduzeti, usprkos svim izazovima!
Ukoliko se i Vi nađete pred raznim izazovima na sportskom polju, obratite nam se kako bi postali spremniji nositi se sa svim zaprekama koje se pojavljuju u Vašem voljenom sportu.
Matija Kopajtić, mag. psych.
Hrvatski reprezentativac u inline hokeju
