Često puta u životu čuli smo ili sami izgovorili rečenicu: „Najteže je nešto započeti!“ S time bih se definitivno složili. No također, druga često spominjana fraza jest: „I najdulji put počinje prvim korakom.“
Dakle, postavlja se pitanje: “Koji je to prvi korak i kako ga napraviti?” Odgovor glasi: potrebno je pravilno postaviti ciljeve!
Naime, ciljevi su izuzetno snažni motivatori našeg ponašanja. Ukoliko ne znamo gdje želimo doći, naš cilj će nam definitivno veoma brzo izmaknuti. Nebrojeno puta odredili smo si ciljeve poput: „Smršavit ću“, „Vježbati ću“, „Dati ću sve od sebe“, „Pokušat ću što više“ ili „Postat ću bolji sportaš“… Svi ovi ciljevi imaju nešto zajedničko, a to je da nisu pravilno postavljeni. Kada ciljevi nisu pravilno postavljeni, ne možemo ih slijediti i ne motiviraju nas.
Popularna znanstveno utemeljena teorija postavljanja ciljeva kaže da svaki dobro postavljeni cilj mora ispunjavati tzv. SMART kriterije.
SMART kriteriji:
S – specific/specifičan
M – measurable/mjerljiv
A – attainable/dohvatljiv
R – relevant/relevantan ili osobno važan
T – time bound/vremenski ograničen
Krenimo redom. Prva stvar koju je važno imati na umu, izuzev SMART kriterija, jest da ciljeve treba precizno zapisati. Neki ciljevi su kratkoročni i brzo ih dostižemo, ali neki su i dugoročni. Ako ciljeve ne zapišemo, velika je vjerojatnost da ih se nećemo točno sjećati, a onda cijela teorija o postavljanju ciljeva pada u vodu.
Nadalje, izuzetno je važno da naši ciljevi budu što specifičniji. Na ovom je koraku veoma lako pogriješiti te postaviti cilj opširno i neprecizno. Kada je cilj postavljen na način: „Na treningu ću dati sve od sebe“, tada se veoma lako izgubimo u dostizanju tog cilja. Potrebno je odrediti točne segmente na kojima ćemo raditi i način kako ćemo to postići.
Potom, moramo odlučiti kako ćemo mjeriti da li je cilj ispunjen ili ne. Na primjer: “Odraditi ću 5 serija x 25 trbušnjaka.” Na ovaj način točno znamo gdje se trenutno nalazimo, tj. koliko smo upješni u ostvarenju našega cilja. Samim time, naša motivacija raste a ostvarenje cilja čini se dohvatljivije.
Sljedeći korak jest postaviti naš cilj da nam bude dohvatljiv i osobno važan. Stoga, ciljeve postavljamo prije započinjanja aktivnosti te, po mogućnosti, u dogovoru s drugom osobom kako bi bili što objektivniji. Nema puno smisla postaviti cilj koji nikako ne možemo ostvariti i koji nam nije osobno važan. No također, nema niti smisla postaviti cilj koji nam nije dovoljno izazovan da nas motivira njegovo ispunjenje.
Posljednji zadatak jest postaviti naš cilj u dobro određen vremenski okvir. Odnosno, potrebno je zadati si realno vrijeme u kojem ćemo taj cilj ispuniti.
Na kraju, kada to vrijeme istekne, na red dolazi evaluacija odnosno sagledavanje jesmo li ostvarili cilj. Ukoliko je odgovor pozitivan, tada se prisjetimo što smo radili dobro i nastavljamo dalje, ali ovaj puta još bolje. No, ukoliko je odgovor negativan, tada sagledamo u čemu smo griješili te moderiramo način ispunjenja cilja. Evaluacija je korak koji ne smijemo preskočiti jer na temelju nje planiramo svoj daljnji put i zadajemo svoje nove, pravilno postavljene ciljeve!
Luka Škrinjarić, mag.psych.
