Situacija prva; još jedan u nizu teniskih turnira djece mlađih uzrasta. Prolazimo kraj terena, a roditelj jednog djeteta prilazi drugom i pita ga: “Jel’ ovo vaše dijete?” Na potvrdni odgovor kreće zaplet situacije: “Vaše dijete je zvalo out, a lopta je bila unutra”. Slijedi još par pristojnih riječi, a onda najgore ulične psovke…
Situacija druga: „Kako stojiš?“, upita jedan roditelj drugoga koji promatra meč svoje kćeri. Drugi, vidno zbunjen konstrukcijom pitanja, odgovara: „Ja stojim dobro, malo mi je hladno. A ako te zanima rezultat moje kćeri, sada je…“
Slične situacije veoma su česte u našem poslu. Gotovo na dnevnoj razini savjetujemo roditelje kako bi trebali reagirati i ponašati se za vrijeme nastupa svoje djece. Neki su spremni prihvatiti savjet, dok su drugi spremni saslušati samo po principu: na jedno uho unutra, na drugo van. O promjeni ponašanja da i ne govorimo.
Iz tog razloga, pripremili smo vam 15 konkretnih savjeta kako se ponašati na terenu dok pratite svoje dijete!
Praktični savjeti za roditelje sportaša:
- Uloga roditelja u sportu je podrška u ostvarivanju ciljeva. Podrška znači biti tu za potrebe djeteta, ali ne prelaziti granice. Vaša podrška je ono što gradi odnos roditelja i djeteta.
- Financijska i tehnička potpora vaš su zadatak, ostalo je uloga trenera.
- Nema potrebe stalno i za svaku sitnicu komunicirati s trenerima, pustite ljude koje ste odabrali da zarade svoj kruh. Nastojte prihvatiti da je većina trenera ipak veći stručnjak nego što ste vi sami.
- Vaš zadatak je i briga oko roditeljske uloge van sporta. Vaše dijete nije samo plivač, nogometaš, košarkaš, tenisač… Ono je i učenik, prijatelj svojim prijateljima i vaš sin ili kćer. Odgoj i sudjelovanje u njegovom razvoju, u potpunosti je vaša odgovornost.
- Rasteretite dijete kada brine o sportu… Slušajte, ali nemojte davati savjete tipa „Pazi da ne… Nemoj ili ne smiješ… Samo pazi da…“ Prepustite taj dio treneru. Ukoliko je potrebno, obratite se sportskom psihologu.
- Davanje zadataka i postavljanje ciljeva prije natjecanja te usmjeravanje na to kako se treba pripremiti za natjecanje i analize natjecanja (što je dobro, a što nije), također je trenerov zadatak, a ne vaš.
- Svaki sport je drugačiji, a vi kao roditelji niste uvijek stručnjaci. Vi ste stručnjaci u roditeljstvu, a djeca su „stručnjaci” u sportu. Ponekad morate prihvatiti da dijete zna više od vas bez obzira na godine. Nitko ne voli da mu netko tko zna manje od njega govori što i kako raditi – bez obzira jesu li savjeti dobri ili ne.
- Nemojte se zavaravati da ste objektivni po pitanju svog djeteta. Nitko ne može biti objektivan kada je u pitanju njegovo vlastito dijete!
- Ne etiketirajte dijete samo na jednu ulogu. Npr. „Ti si tenisač, nogometaš, karataš…“ Vaše dijete najvjerojatnije nije još ništa od toga. Vaše dijete je Marko/Marina i igra/trenira tenis, nogomet, karate. Što ako vaše dijete ne uspije u svom sportu ili se odluči prestati baviti njime. Koja uloga mu onda preostaje?
- Suzdržite se od tješenja ili analize nakon natjecanja: „Pa bilo je dobro… Nije loše… Bravo, bilo je odlično…“ Vaše viđenje može i ne mora biti točno. Mnogo bitnije od vašeg viđenja jest kako vaše dijete procijenjuje svoje natjecanje. Razgovarajte i pitajte svoje dijete o njegovim emocijama i doživljajima.
- Nakon lošeg natjecanja, ne uvjeravajte dijete u suprotno, već samo budite podrška te potičite dijete na razgovor s trenerom. Vi možete biti i bivši profesionalni sportaš sporta kojim se vaše dijete bavi, ali ono neće jednako prihvatiti vaš savjet i savjet svog trenera čak i kada su oni identični.
- Nakon dobrog natjecanja, samo čestitajte i budite iskreno sretni, eventualno pitatajte što je rekao trener i obavezno pustite da vam dijete prepriča svoje dojmove.
- Suzdržite se „lažnog“ ohrabrivanja: „Ti si najbolji… Pobjediti ćeš… Bolji si od svih…” To najčešće nije istina, a dijete je toga često puta i svjesno. Nakon lošeg rezultata, dijete će se samo još jače razočarati i rastužiti.
- Prije natjecanja izbjegavajte bilo kakva pitanja o formi i rezultatima (smirite znatiželju) i radije slušajte svoje dijete. Vaša involviranost ponekad više šteti nego što koristi.
- Za vrijeme meča, vaša jedina uloga je podrška i bodrenje! U tom trenutku djetetu ne trebaju nikakvi savjeti niti ima kapaciteta prihvatiti ih. Dijete najčešće zna kada je napravilo nešto pogrešku i nije mu potrebno to dodatno istaknuti. Ono primjećuje vaš govor tijela i vašu energiju. Ne dopustite si da za vrijeme meča, utkamice ili utrke, traži i vaše odobravanje svoje igre.
Ovo su naravno samo neki od naših savjeta roditeljima. Dakako, savjeti su upućeni svima, a posebno onima koji žele raditi na sebi i mijenjati sebe i svoj odnos s djetetom u svrhu napretka. Savjeti koji su pred vama nisu nimalo lako izvedivi. Zapamtite da smo svi sastavljeni od krvi i mesa, te većina roditelja želi najbolje svome djetetu. No, iz dobrih namjera ne nastaju uvijek dobre stvari. Velika većina, od nekoliko desetaka tisuća djece koje se bavi nekim oblikom sporta u Hrvatskoj, neće postati profesionalni sportaši. No, ovaj podatak ne sprečava da postanu kvalitetni ljudi koji su kroz svoje bavljenje sportom naučili veoma važne životne lekcije. Vaša podrška na tom putu je neizmjerno važna.
Luka Škrinjarić, mag.psych.
