5 načina kako reagirati na frustraciju

Često nas sportaši pitaju što je bolje napraviti u situaciji visokog intenziteta napetosti; izbaciti frustraciju na van ili zadržati u sebi? Da li je bolje i lakše kada „svu“ frustraciju izazvanu određenom greškom, sudačkom odlukom ili gubitkom poena izbacimo van svog tijela ili kada nastojimo zatomiti, „progutati“ emociju?

Reakcije na frustraciju

Sportaši na van reagiraju na razne načine: psovkom, glasnim svađanjem sa sobom ili suigračima/sucima, bacaju ili udaraju određene predmete ponekad koristeći vlastito tijelo ili dijelove svoje opreme. U nekim sportovima ove vanjske reakcije na frustraciju su vidljivije pa su nam iz tog razloga poznati primjeri tenisača koji lome rekete ili nogometaša koji udara reklamne natpise uz teren. Zatomljivanje ili pokušaj „gutanja“ emocije nam nije toliko vidljiv iz razloga što sportaši nastoje na van izgledati hladno makar iznutra gore od emocija. Svakako, ovo je vječno pitanje na koje ne postoji lagan odgovor da li je bolja prva ili druga opcija.

Fokus i frustracija

Što se događa s fokusom tenisača koji baci ili lomi reket? Što se događa s fokusom nogometaša koji nezadovoljan odlukom suca raspucava loptu na tribine? Događa se gubitak koncentracije, gubi se iz misli plan igre i fokus točke nestaju. Slični simptomi pojavljuju se i u sportaša koji želi zatomiti svoje emocije tako da ih ne pokazuje na van, ali iznutra gori od negativne pobuđenosti. Izbacivanje frustracije na van ima učinke trenutnog olakšanja, no dugoročno ne pomaže sportašu da napreduje. Također, želimo li biti sigurni da ćemo svaki puta negativno reagirati, samo je potrebno uvježbavati negativnu reakciju. Nakon određenog broja ponavljanja, naš mozak će svaki puta odabrati onu reakciju koja tada dolazi kao uobičajen odgovor. Posljedica manjka koncentracija jesu i češće pogreške te onda veoma brzo možemo ući u odličan začarani krug: pogreška – negativna reakcija – smanjena koncentracija – pogreška.

Ono što mi nastojimo prenijeti svojim sportašima jest treća opcija – zamjenske reakcije na frustraciju. Zamjenske reakcije formirane su kako bi sportaši na kvalitetan način reagirali kada se dogodi nešto što oni sami procjenjuju da je loše te da ih stavlja u stanje negativnih emocija. Kada govorimo o kvalitetnom reagiranju pritom želimo da sportaš ostane fokusiran na zadatak te da se „resetira“. Zamjenske reakcije stoga imaju svrhu prevencije (da uopće niti ne dođe do visoke frustracije), ali i smanjivanja trenutne frustracije.

Primjeri zamjenskih reakcija na frustraciju:
  1. usmjereni pokret – ponovimo pokret koji smo malo prije napravili, ali ovaj puta pravilno. Ako je neki tenisač odradio krivi zadnji forhend, tada prije početka sljedećeg poena „odradi“ još nekoliko forhenda bez lopte, ali ovaj puta upravo onako kako je zamislio i prvi puta. Ono što je u pozadini jest da mozak upamti zadnji pokret koji smo sada izveli baš onako kako treba, a ne pogrešku koju smo napravili.
  2. odgođena reakcija – često puta ako negativnu reakciju odgodimo samo malo, to nam je već dovoljno da ne napravimo neku nepromišljenu glupost. Sportašima kažemo da kad već osjete toliku razinu frustraciju da moraju loše reagirati, neka prije toga samo izbroje od 10 do 1. Ako i dalje žele negativno odreagirati, slobodno….no to se rijetko događa.
  3. shake it off – zamislite da je sva frustracija nakupljena u tijelu poput snijega na vašoj kabanici, sada nekoliko puta poskočite, protresite ruke, noge i glavu i zamislite da sva napetost pada s vašeg tijela.
  4. nazvati situaciju smiješnim imenom – princip na kojem funkcionira ova vježba jest prebacivanje negativnog u pozitivno. Ako sami sebi kažete: „Pozelenio sam kao Hulk“, možda ćete se uspjeti u tom trenutku nasmijati i prebaciti fokus na ono što vam pomaže da se vratite u bolju zonu.
  5. autoironija – vjerojatno najteža zamjenska reakcija. Ova definitivno nije za svakoga, a pogotovo za one sportaše koji na ovakav način vrijeđaju sami sebe dok su u crvenoj zoni. No neki sportaši uspiju se nasmijati sami sebi ili čak i narugati. Pa će tako netko reći: „Bravo Marko, odlično dodavanje, poput nogometnog reprezentativca Andore :)“

Nakon svake zamjenske reakcije, fokus se prebacuje na sadašnjost, na ovdje, na plan, na ritual ili fokus točke. Kao što smo rekli, ciljevi zamjenskih reakcija su prevencija da niti ne dođe do visoke frustracije ili kada se sportaš nalazi u toj situaciji da malo drugačije i kvalitetnije odreagira. Kao i za svaku vještinu, i za ovu je potrebno vrijeme, posebno ako ste godinama učili mozak da reagira na krivi način.

Luka Škrinjarić, mag. psych.
Mentalni Trening, direktor

Povezani članci