Olimpijske igre netom su završile, a Paraolimpijske počele. Najveća svjetska proslava sporta i svega onoga najboljeg u sportašima što izaziva divljenje ljudi diljem svijeta dočekalo je svoj kraj, ali svaki kraj donosi i novi početak jer kreće olimpijski ciklus za Tokio.
Nepravda
Čak i u Riju, gdje bi se pravila trebala poštivati u najvećoj mjeri, gdje bi po pitanju nepristranosti i pravednosti suđenja sve trebalo biti na najvećoj mogućoj razini, mogli smo svjedočiti povremenoj nepravdi koja je bila nanesena nekim reprezentativcima. I da, ista ta „nepravda“ ponovit će se i za 4 godine u Tokiju, a ponavlja se od kad je sporta i natjecanja. Nije li nepravda u sportu onda određena konstanta?
Nitko ne voli nepravdu, kako u životu, a naročito u sportu. Smatramo da tamo ne bi trebalo biti pristranosti. No, nije li sport reprezentacija života? Da li je život uvijek pravedan? Kolikim roditeljima je jedan od razloga zašto djecu upisuju u sportske aktivnosti, upravo da se nauče boriti i očvrsnu za život, nebitno hoće li jednog dana biti vrhunski sportaši ili ne.
Svojevremeno je i naš najveći skijaški trener Ante Kostelić Gips rekao da Janicu i Ivicu nije poslao u rukomet jer mu je dosta lošeg suđenja. Htio je da o kvaliteti njegove djece odlučuje nepristrana štoperica. No, nepravda se može ostvariti u mnogo oblika – kroz krivu odluku suca, zakidanje igrača od strane uprave, kluba, trenera ili manjka razumijevanja za potrebe kvalitetne pripreme sportaša. Čak i ozljedu ili bolest možemo gledati kao svojevrsnu nepravdu. Baš u trenutku kad je sportaš tempirao svoju formu za najveće natjecanje dogodi se da je limitiran nečime što uopće nije pod njegovom kontrolom.
Uzimajući u obzir što je sve nepravda, možemo pretpostaviti da je ona zaista konstanta s kojom će se kad-tad svaki sportaš suočiti. Pametni ljudi kažu da se sve događa s razlogom, a mudri ljudi vjeruju i žive u skladu s tim uvjerenjem. Jedini problem je što se taj razlog ne vidi na početku puta, već kasnije. Kao da nam svemir ili život žele nešto poručiti, ali pouku smo u stanju shvatiti tek kasnije. Da bi shvatili pouku, za početak nam je potrebno strpljenje i promišljanje, potom vjera i mudrost.
Pronađite svoj put
Mi vjerujemo da svaki sportaš ima svoj put. Također, svaki sportaš ima svoj potencijal. Kojim putem će sportaš ostvariti svoj potencijal, u startu ne zna nitko. Ono što je važno jest da sportaš slijedi svoj put, a ne nastoji kopirati tuđi put. Na tom putu, doći će razne nepravde, neke velike i „teške“, neke male, ali bolne. Netko će se susresti s mnogo nepravde, netko s manje, no iskusit će je svatko. U konačnici, nepravda je ovisna o našoj percepciji.
Ono što je izuzetno važno već i za mlade sportaše jest da se nauče nositi s nepravdom na putu. Važno je da mogu prijeći preko nepravde i izvući pouku iz nje, prije ili kasnije. Koja je univerzalna pouka nepravde u sportu? Odgovor na to pitanje svatko mora pronaći za sebe. Važno je da sportaš kroz nepravdu shvati da se ona ne događa samo njemu, da se nije cijeli svemir urotio protiv njega, da će se dogoditi ponovno i možda najvažnije, da svatko ima moć odabira gdje će usmjeriti svoju pažnju. Da li ćemo u svemu vidjeti nepravdu ili priliku, odabir je svakog pojedinca. Ono što uvijek možemo odabrati jest usmjeravanje na stvari koje možemo promijeniti kod sebe, bolju pripremu te kontrolu naših misli i emocija.
„Nikada ne znaš koliko si snažan sve dok snaga ne postane tvoja jedina opcija.“
Luka Škrinjarić, mag.psych.
