Studiranje u Americi san je mnogih sportaša, ne samo u Hrvatskoj već i diljem svijeta. Sportaši preko sportskih stipendija imaju priliku paralelno fokusirati se i na sportsku i na akademsku karijeru. U mnogim državama sistemi obrazovanja i sporta nisu organizirani na način kao u Americi, gdje studenti žive na kampusu ili blizu kampusa te su im učionice za predavanja kao i sportski objekti na dohvat ruke. Zanima li te kako je to zapravo bilo?
San o studiranju u Americi
Moj san da odem u Ameriku preko sportske stipendije javio se u 2. razredu srednje škole. U tom periodu razmišljala sam što ću studirati te kako će biti moguće kombinirati i atletsku i akademsku karijeru. Uskoro sam saznala da je moguće dobiti sportsku stipendiju u Americi, koja bi mi omogućila upravo to, da i dalje treniram sport koji obožavam i da pomičem granice i rušim rekorde, a uz to da sve ispite završim u roku.
Strah od promjene okoline
Možda se pitate jesam li osjećala strah da nešto takvo napravim, da odem daleko od kuće, obitelji i prijatelja, da sve ostavim u Hrvatskoj i započnem novi život u Americi? Iskreno, u nekoliko navrata bilo me je strah. Javljala su se razna pitanja. Hoću li ja to moći? Jesam li dovoljno dobra? Želim li ja to zapravo? Hoću li izgubiti kontakt sa ljudima koje volim? Hoću li se udaljiti od svojih prijateljica ili čak izgubiti neka prijateljstva?
Sve to normalna su pitanja koja se javljaju u trenutku kada se donosi ovako velika odluka. Redom sam si odgovorila na pitanja da ću moći to, da sam dovoljno dobra da napravim takvo nešto i da to istinski želim. Nisam bila spremna odustati niti od sporta niti od obrazovanja jer su mi i jedno i drugo jednako važni. Nadalje, odgovorila sam si da neću izgubiti kontakt sa ljudima do kojih mi je stalo te da ću zapravo vidjeti tko su mi pravi prijatelji. S odgovorima na sva ova moja pitanja bilo je puno lakše nastaviti dalje truditi se kako bi i dobila stipendiju.
Prvi dani studija u Americi
Dobila sam punu stipendiju u Dallasu, na SMU što je skraćenica za Southern Methodist University. Moj veliki san bio je ostvaren. Dolaskom tamo bila sam oduševljena kako su ljudi ljubazni i pristupačni, s uvjetima koje imamo za treniranje, teretane, sobe za oporavak gdje imamo svog fizioterapeuta na dnevnoj bazi te mogućnost da idemo na razgovor sa sportskim psihologom kada smatramo da je to potrebno.
Rad sa sportskim psihologom
Moram priznati da sam ja bila kod sportskog psihologa na tjednoj bazi 3 i pol godine jer sam imala veliku želju izbrusiti svoj mindset kako bi postala bolja te usavršila svoj način razmišljanja, stav, fokus, kako bi naučila koliko su važni san, oporavak, vizualizacija i meditacija. Nadalje, super mi je bilo vidjeti kako imaju prostoriju gdje studenti – sportaši moraju/mogu doći učiti u miru prije ili nakon treninga. Neki sportaši imali su određeni broj sati koliko moraju biti tamo te su se trebali prijaviti i odjaviti preko kompjutera kako bi se vodila evidencija sati. Osim što smo mogli tamo učiti, imali smo i svog akademskog savjetnika kao i mogućnost da idemo na instrukcije ukoliko je to za neki kolegij bilo potrebno. Sve smo imali, a na meni je samo bilo da budem predana oko treniranja i učenja. Iznimno sam cijenila tu priliku koju sam dobila te sam uvijek davala svoj maksimum kako bi sebi, a i njima pokazala da sam s razlogom dobila punu stipendiju.
Usponi i padovi za vrijeme collega
Moje četiri godine koje sam provela u Dallasu bile su predivne. Upoznala sam puno predivnih ljudi, stvorila prijateljstva koja i dan danas njegujem, proputovala sam pola Amerike, naučila engleski i zapravo u cijelom ovom procesu postajala sam bolja verzija sebe. Osim svih tih divnih trenutaka, bitno je spomenuti da sam u jednom periodu imala sam jaku ozljedu koljena koju sam vukla oko pola godine. Meni osobno bilo je jako teško jer je to bila prva baš ozbiljna ozljeda i jer kroz razne pretraga nisu mogli saznati što mi je zapravo, a bol nije prestajala. Iskreno, puno puta sam htjela odustati, spakirati sve stvari i vratiti se kući.
Mislim da je normalno da se nekada, u sportu i u životu općenito, nađemo u situaciji kada nam je jako teško i želimo odustati. U tim trenucima jako je bitno naći svoju neku unutarnju snagu i imati jasno postavljene ciljeve. To dvoje će vas gurati da hrabro koračate naprijed bez obzira na sve izazove i poteškoće s kojima ćete se susretati. Slažete li se sa mnom?
Dopustite izazovima da izbruse vaš karakter te da izvuku ono najbolje iz vas!
Lucija Cvitanović, mag.psych.
