Jesi li se ikada našao/la u situaciji gdje imaš nekih problema sa ozljedom, a početak sezone ili natjecanje se bliži? Natjecanja samo što nisu počela, a ti vidiš da nisi na 100% baš. Pokušavaš trenirati i odrađivati ono što možeš, trudiš se, ali jednim dijelom znaš da još nisi spreman za to natjecanje koje se približava. Što napraviti u takvoj situaciji? Slušati razum ili srce? Ići pod svaku cijenu na to natjecanje samo da odeš jer je to „po planu“ ili je bolje ostati strpljiv, preskočiti to natjecanje kako bi se do kraja izliječio/la?
Natjecati se ili pauzirati?
Postoje situacije gdje sportaši imaju jako veliku želju za natjecanjem i pod svaku cijenu bi se htjeli natjecati bez obzira što duboko u sebi osjećaju te znaju da nisu još uvijek spremni zbog ozljede koja ih muči. Ponekad imamo i trenere koji također pod svaku cijenu žele da se njihov sportaš natječe jer je to „po planu“ dok s druge strane imamo trenere koji bez obzira na plan treninga i natjecanja znaju kada treba prilagoditi te planove trenutnoj situaciji sportaša, njegovom zdravlju te nekada preskočiti određena natjecanja.
Koji si tip sportaša?
Ukoliko si ti taj tip sportaša koji voli ići pod svaku cijenu na natjecanje bez obzira što znaš da nisi još zdrav/a za natjecanje te samim time sebe dovodiš u poziciju da ti se zdravlje još pogorša, zamolila bih te da zastaneš na trenutak i sagledaš malo širu sliku. Ukoliko to natjecanje nije toliko važno, bilo bi bolje da se to natjecanje preskoči kako bi sebi dao još više prostora da ozdraviš, izliječiš se do kraja i na kraju krajeva kroz neki period postaneš još bolji/a nego prije. Znam da je to nekada jako veliki izazov, posebno ako se obožavaš natjecati te jedva čekaš kada ćeš moći pokazati što si cijelo vrijeme trenirao/la. Međutim, ako se ne radi o „Olimpijskim igrama“, u ovakvim situacijama bolje je stati malo na loptu, preskočiti natjecanje, nastaviti svoj proces oporavka i treninga do tog trenutka kada ćeš biti potpuno zdrav/a.
Zašto je ponekad bolje ostati strpljiv i preskočiti natjecanje?
Sa psihološke strane gledano, zato što sebi daješ priliku da ozdraviš do kraja i da budeš tip top za neku drugu priliku koja će se pružiti. U tom cijelom procesu ti ćeš postati mentalno jači/a i spremniji/a za ono što je pred tobom. Ako pak s druge strane, odeš na natjecanje polu ozlijeđen/a i nespreman/na samo da bi se natjecao/la može se dogoditi situacija da na zagrijavanju vidiš da ipak nećeš moći. Može se dogoditi situacija da se kreneš natjecati, ali ne odradiš to kako treba zbog bolova koji te onemogućavaju u izvedbi. Samim time, tvoje će se nezadovoljstvo povećati, ali će i tvoje mentalno stanje biti narušeno. Sve to skupa, jako je bitno za sam oporavak i stav prema ciljevima i mogućnostima koje su ispred tebe.
Kada se nađeš u ovakvoj situaciji gdje se natjecanje bliži, a ti nisi potpuno zdrav/a, zastani na trenutak i razmisli još jednom što je dugoročno gledano najbolje za tebe? Makni na stranu svoje srce koje se žarko želi natjecati i slušaj glas razuma. Također, zapamti, ukoliko trener forsira da se natječeš pod ozljedom, svejedno ti imaš svoju glavu, tvoja treba biti zadnja. Iznesi svoje mišljenje, svoje emocije i strahove. Ne slušaj slijepo naredbe trenera već slušaj sebe i svoje tijelo, ono ti uvijek daje signale kada treba stati na loptu. Slušaj stručnjake, fizioterapeute, masere, doktore, uzmi u obzir činjenice i imaj na umu da je sportska karijera maraton a ne utrka na 100 metara. Zauzmi se za sebe
Lucija Cvitanović, mag. psych.
