Roditelji se često zabrinu kada čuju trenera kako viče na treninzima ili na natjecanjima. Također, mnogo djece na pitanje zašto želi odustati od sporta kaže „trener stalno viče.“ I zaista, velik broj trenera zna vikati. Dok se neka djeca na to uopće na obaziru, druga su vrlo osjetljiva. Kako zaštititi vlastito dijete i pomoći mu u ovakvim situacijama?
Prvi korak
Prvo, razgovarajte sa svojim djetetom, nemojte samo pretpostavljati kako se ono osjeća i kako doživljava trenerov ton glasa. Mnogo djece racionalno objašnjava trenerovo vikanje i doživljava ga kao potpuno bezopasno ili čak motivirajuće. Pitajte svoje dijete što trener viče, u kojim situacijama i koliko često se to događa. Svakako imajte na umu da se djetetova percepcija trenerovog vikanja može promijeniti pa komunicirajte s njime redovito i pratite mijenja li se djetetov stav prema treneru i sportu.
Obavezno uzmite u obzir „vrstu“ i „način“ vikanja. Ukoliko se ono događa neprestano i često je u njega uključeno vrijeđanje ili ponižavanje, NEMA OPRAVDANJA. Treneri su djeci mnogo više od osobe koja im vodi treninge i s time dolazi ogromna odgovornost. Izuzetno je važno što i kako komuniciraju s djecom. Ako trener viče često, agresivno i pogrdno, razmislite o tome da maknete dijete iz takve okoline. Ne postoji opravdanje kada se neprestano dijete osjeća loše ili prozvano te kada mu trener svojim vikanjem stvara “grč u želucu.”
Odvojite što je izrečeno od toga kako je izrečeno
Kako biste zaštitili svoje dijete, objasnite mu da je i trener samo čovjek kojeg ponekad preplave emocije. Naglasite svom djetetu kako ono osobno nije odgovorno za takve trenerove reakcije. Također, pomognite mu da odvoji sadržaj poruke od načina prenošenja te poruke. Ponekad treneri kažu jako korisne i dobre stvari na krivi način. Pitajte dijete što ono misli o tome što je trener rekao. Provjerite razumije li poruku i sadržaj ili je fokusirano na način kako je poruka prenesena.
Ukoliko je vaše dijete osjetljivije na kritike, moglo bi sve izrečeno shvatiti jako osobno. Pomozite mu da odvoji trenutnu izvedbu od njega samoga. I najbolji sportaši imaju loše dane, mjesece pa i godine. Pomozite mu shvatiti da to što je napravio pogrešku ne znači da je loš sportaš. Isto tako, to što je trener vikao, ne mora značiti da je loš trener.
Nije svako vikanje nužno loše
Međutim, imajte na umu da nije svako vikanje štetno. Ukoliko se ono događa ponekad, u „žaru borbe“ i usmjereno je na komentiranje izvedbe i angažmana ili na privlačenje pozornosti na ključne stvari na terenu, a ne na samo dijete, vikanje ne mora biti loše. Ponekad može pomoći da se sportaši fokusiraju, da se trgnu ili da jednostavno čuju što im se govori. Djeca nam često znaju reći da ih trenerovo vikanje posebno motivira i da im to pokazuje kako je treneru stalo do njihove igre i izvedbe. Ponekad je vikanje samo dio motivacijskog stila i djeca ga tako i doživljavaju. U svakom slučaju, znate kako glasi narodna poslovica – „Pretpostavka je majka svih…“ stoga nemojte pretpostavljati već provjerite i pitajte.
Dora Dragičević, mag.psych.
