Ako ste bili u situaciji da vaše dijete sjedi na klupi ili dobiva malu minutažu, znate koliko je to frustrirajuće. Dijete je razočarano, gubi nadu, nervozno je te smatra da je cijela situacija jako nepravedna. Djetetovo negativno razmišljanje i neugodne emocije su potpuno razumljive i normalne. Iako vam se čini da je dijete neutješno, možete mu pomoći i olakšati ovaj period.
Razgovarajte s djetetom
Ne izbjegavajte razgovarati o toj temi jer je neugodna. Dopustite djetetu da se izrazi, da priča, da iskaže emocije. Poslušajte sve što govori i nemojte ga razuvjeravati ili umanjivati ono što osjeća. Vaše dijete se vjerojatno osjeća odbačeno, a istraživanja pokazuju da odbacivanje aktivira iste neuralne puteve u mozgu kao i fizička bol. Dajte mu do znanja da ga razumijete i da shvaćate koliko mu je teško. Ne kritizirajte otvoreno trenera i njegove odluke, posebno ne pred djetetom, jer će to samo produbiti osjećaj nepravde i ljutnje. Objasnite mu kako u životu postoje stvari na koje mi možemo utjecati i one na koje ne možemo, u ovom slučaju on može utjecati na svoj trud i zalaganje na treningu, no trenerova konačna odluka je samo njegova.
Pronađite i usmjerite se na njegovu novu ulogu u timu
Baviti se timskim sportom znači preuzeti mnoge uloge. Vaša djeca su sportaši, navijači, prijatelji, natjecatelji i još puno toga. Ako trenutno nemaju zadovoljavajuću minutažu, ne znači da su sve te uloge nestale. Čak se i s klupe može puno pridonijeti: bodriti ekipu, unositi timski duh, podržavati svoje klupske kolege i pomagati im na mnoge druge načine. Sjetite se Domagoja Duvnjaka i koliko je njegovo prisutstvo na klupi značilo našoj rukometnoj reprezentaciji na ovom svjetskom prvenstvu. Ponekad ekipi najviše znači „igranje s klupe“.
Naučite dijete da se timski duh i borbenost pokazuje i van terena, a i treneri to najčešće prepoznaju i nagrađuju. Izazovi i teškoće čine nas jačim, a fleksibilnost i ustrajnost su najveće vrline koje možete oblikovati kod svog malog sportaša.
Usmjerite se na kondicijsku i mentalnu pripremu
Kao što smo već napomenuli, neke stvari ne možemo kontrolirati i oko njih se ne isplati, toliko, razbijati glavu. Umjesto toga, usmjerite se na stvari i aspekte igre koje možete kontrolirati. Pomognite djetetu da ovaj period sagleda kao priliku za napredak. Iako se ne čini tako, period ne igranja može biti odskočna daska za vaše dijete. Promatranjem igre, utakmica i natjecanja, može se puno toga naučiti. Vaše dijete može steći uvid u svoje i protivnikove slabosti i može razumjeti što treba popraviti i na čemu treba raditi.
Uz to, manje utakmica i natjecanja znači više vremena za pripremu, jače treninge i rad na snazi, izdržljivosti, ali i na mentalnoj pripremi. Mentalni treneri vole periode zatišja jer mogu na miru podučiti sportaše raznim tehnikama, a sportaši ih imaju vremena na miru isprobati, uvježbati i usavršiti. Ovaj period može se iskoristiti za stjecanje psihološke prednosti i mentalne snage. Jedna od najvećih greški koji sportaše naprave jest „odustajanje“ kad ne igraju. Ne rade na svojim fizičkim i mentalnim vještinama nego se ljute i inate. Život je pun prepreka i ponekad nije fer. Koliko god to ne želite reći svom djetetu, još je gore rješenje da ga previše zaštite. Potaknite ga da radi na drugim aspektima svoje igre dok čeka svoj red.
Promijenite klub
U nekim slučajevima pametno je promijeniti klub, no to bi svakako trebala biti krajnja opcija. Razgovarajte sa svojim djetetom i razgovarajte s trenerom. Ako je dijete potonulo, a trener ga više ne vidi u svojoj momčadi, pronađite novi klub. Promjene su teške i nesigurne, ali ponekad dolaze s mnogim prednostima. Iako uspjeh nije zajamčen, upravo je promjena kluba ponekad potrebna da vaše dijete zablista u novoj sredini.
Na kraju, bitno je krenuti od onoga što je zaista važno. To su najčešće razlozi zbog kojih ste dijete upisali na sport te zašto vaše dijete voli upravo ovaj sport. Neki od najčešćih razloga koji nam roditelji kažu jesu: želim da se bavi fizičkom aktivnošću, da ima priliku za napredovanje, da se nauči rada u kolektivu, poštuje autoritet, izgradi dobre navike i kroz sport nauči vrijednosti koje će mu pomoći u životu. Ako su ovo i vaši razlozi, onda je bitno prakticirati ih i u komunikaciji s djetetom kako bi se ono pravilno izgrađivalo u sportskom kontekstu.
Budimo promjena koju želimo vidjeti u drugima, ali i u našoj djeci!
Dora Dragičević, mag. psych.
