fbpx

Studiranje u SADu – što imati na umu

Razmišljaš o studiranju u Americi, a ne znaš na što sve moraš misliti? Zanima te kako su se snašli drugi i kakve savjete imaju? Onda je ovo članak za tebe!

Amerika nudi mnogo različitih mogućnosti što se tiče školovanja – postoji veliki broj opcija ovisno o tome što osoba traži.
Najveći fakulteti, prema svojim sportskim kvalifikacijama i uspjesima, kategoriziraju se kao D1 divizija te, u skladu s time, daju najveće školarine i imaju najveće kapacitete (veliki kampusi s velikim brojem učenika).
Osim D1 divizije postoje još D2, D3, NAIA (National Association of Intercollegiate Athletics) i NJCAA
(National Junior College Athletic Association). D1 do D3 divizije su dio organizacije NCAA.
Najveća razlika između njih je mogućnost školarine. Primjerice, fakulteti koji spadaju u D3 diviziju ne mogu izdavati sportske školarine, ali mogu dati akademske.

Sven Gredelj i njegovo iskustvo

Dobivši sportsku stipendiju za američki nogomet i, sa željom da proširim svoje sportske, ali i akademske kapacitete, otišao sam studirati u Sjedinjene Američke Države, na jedno manje privatno sveučilište.
Moj fakultet spada u diviziju NAIA, gdje se može dobiti sportska i akademska školarina. NAIA fakulteti su manji, privatni i često programno orijentirani u skladu s određenom vjeroispovijesti – što je, u ovome slučaju, katolička vjera. Uspoređujući cijene, ovakvi fakulteti znaju biti i skuplji pa je važno uzeti u obzir mogućnosti i resurse kojima fakultet raspolaže.
Slabije divizije manje se koncentriraju na sport i njihovi sportski programi nisu toliko intenzivni. To ne
znači da nužno nude slabiju pripremu, samo da je prioritet uglavnom drugačiji. Također, manji fakulteti imaju veći fokus na individualni pristup studentima. Profesori izlaze u susret i čini sve u svojoj moći da pomognu studentu. Na većim fakultetima, to je, dakako, teže.

Promjena fakulteta

Upoznao sam mnogo studenata u D3 i NAIA diviziji koji su vrlo lako mogli otići na najveće fakultete u D1 diziji, a mnogima od njih čak su bile ponuđene i školarine. Ima jako puno talenta u tim divizijama. Ako je student/sportaš dovoljno dobar (pokazuje dobre rezultate i prekvalifikacije za diviziju u kojoj je trenutno), može uhvatiti pozornost D1 fakulteta. Prebacivanja s fakulteta na fakultet poprilično je jednostavno, a dolazi, a često donosi i mnoge benefite.
Uvijek se mogu loviti bolji uvjeti, ovisno o tome što student/sportaš želi ili traži. Također, ako je student uspješan na vlastitom fakultetu, osvaja nagrade, ostvaruje dobre rezultate te dobiva priznanje samog učilišta, može tražiti da mu umanje školarinu/povećaju stipendiju.

Potencijalne teškoće studiranja u SADu

Uvjerljivo najteži aspekt studiranja je navikavanje na američku kulturu. Imaju jako puno navika koje idu protiv naših (europskih) običaja i načina života. Hrana je, poglavito, jako drugačija, od najnormalnijeg čipsa do kuhanih jela. Ima puno više šećera i masti te je jako nezdrava. Sve se to, doduše, može riješiti. Naravno, možete sami kuhati i pripremati jela, makar je najjednostavnije jesti u menzi koju nudi fakultet. Nije najukusnije, ali je pristupačno.
Vjerojatno najbitniji savjet koji mogu dati jest da je bitno naći dobre prijatelje, a ako imaju auto to je poput zgoditka na lutriji. Hrvatska vozačka dozvola ne vrijedi u Americi. Dakako, postoji mogućnost da izvadite internacionalnu vozačku dozvolu, ali ona vrijedi godinu dana. Možete i položiti vozački ispit u Americi – proces nije skup te iznosi oko 20 dolara.

Prednosti studiranja u SADu

Ako imate mogućnost, tijekom praznika je najbolje putovati, posjetiti velike gradove i iskusiti druge dijelove Amerike. Ovisno o tome u kojem ste sportu, ponekad nećete moći putovati radi treninga i/ili natjecanja.
Mene je vrlo ugodno iznenadio akademski dio američkog školovanja, makar je potrebno reći da
ima puno nepotrebnih predmeta i zahtjeva koji se moraju odraditi. Naime, imaju „generalnu“ edukaciju na fakultetima. Neke predmete, iako ste položili u srednjoj školi, morat ćete ponoviti. Ti su, meni osobno, najgori i najdosadniji, ali se moraju odraditi kako biste dobili diplomu. Ponekad možete razgovarati s mentorima i zatražiti da ih „preskočite“, pod uvjetom da imate dokaz kako ste ih uspješno završili u srednjoj školi.
Njihov edukacijski sustav puno je lakši od hrvatskog. Njihova predavanja uče puno praktičkih vještina, s fokusom na ono što bi ste željeli raditi u budućnosti. Također, vašu buduću granu zanimanja trude se opisati u detalje i pokazati vam kako bi vaš posao izgledao. Tijekom predavanja često pitaju studente za mišljenje i potiču rasprave. Smatram da je to korisno. Na primjer, profesori psihologije su najčešće radili kao psihoterapeuti. Vladaju s jako puno praktičnog, ali i teoretskog znanja.

Problem sa studiranjem u SAD-u

Ipak, s ovim školovanjem postoji jedan problem. Treba biti jako oprezan ako vam je plan vratiti se i raditi u Hrvatskoj. Što se tiče moje struke, hrvatski fakulteti i komora psihologa ne priznaju diplomu iz Amerike. Točnije, priznaju samo neke kolegije. To znači da ću morati ponovno upisati neke kolegije s preddiplomskog studija. Ne dopuštaju da nastavim s diplomskim studijem dok ne prođem nekoliko predavanja i ispita. Treba jako dobro proučiti, za vlastitu struku, kakvi su uvjeti.

Iz Amerike se mora izvući ono pozitivno. Naravno, neće sve biti idealno i najbolje, ali je predivno i poučno iskustvo. Vidite puno toga, utakmice bejzbola, američkog nogometa, košarke… NBA, NFL i slične stvari veoma su zanimljive i očaravajuće. Tako da se, po meni, isplatilo! Puno sam naučio, o svojoj struci, o
svome sportu, o sebi samnom. Ali naglašavam, potrebno se je jako dobro informirati i pripremiti. Pokušajte sakupiti što više informacija o fakultetu, o gradu u kojem se nalazi, kako doći do njega, itd. Ipak je to put i život na drugom kontinentu u drugačijoj kulturi.

Sven Gredelj, bacc. psych.

Povezani članci