Što smo stariji, to nam nekako vrijeme brže proleti, posebno u Mentalnom Treningu. Kao da tih 365 dana ne prođe dovoljno brzo već se niti ne stignemo osvrnuti na njih u tekućoj godini. Pa onda početak Nove godine i malo se zamislimo, zbrojimo i osvrnemo na sve što se sve dogodilo u 2022.
892 individualna mentalna treninga s našim sportašima u 365 dana
Nama se ova brojka iz jednog kuta čini jako velika, a iz drugog kuta i ne baš posebno velika, pogotovo kad ju podijelimo s danima u godini. No, onda se sjetimo da postoje i dani odmora u tjednu, pa poneki godišnji odmor, pa još na sve dodamo sve one sate koje smo proveli u grupnim edukacijama, radu po klubovima, predavanjima na konferencijama i tribinama…Onda nam se na kraju, ta brojka ipak nekako učini poprilična. Iza te brojke su dakako sati i sati pripreme za svaki mentalni trening, priprema koja nam je potrebna da uvijek na najbolji način možemo individualizirati svoj pristup sportašu, potom učenje, pohađanje dodatnih edukacija i konstantan rast u području. Ne znamo ni sami koliko je to onda sati na kraju, ali imamo dojam da smo se bome i naradili u 2022.
Često su ti sati bili provedeni u našem uredu.
Ponekad, a u nekim razdobljima i često, doma, online, pa i u kasnim noćnim satima.
A nekad opet i na prekrasnim, mondenim lokacijama diljem svijeta. Gdjegod smo imali priliku pratiti naše sportaše. Slika koju ćete rijetko naći na našem Instagram profilu jer ne izgleda nešto bajno…ali u praksi tako je većinu vremena.
Ovo će se češće naći na Instagramu, makar, lagali bi kad bi rekli da nam je baš svaki dan ovakav. 🙂
No, ono što je činjenica jest da smo nastavili raditi s našim sportašima koji su razbacani po svijetu. Pa tako imamo klijente Mentalnog Treninga u Europi, Aziji i Americi.
Nekad smo imali i priliku putovati s njima na natjecanja, pripreme, utakmice.
Prošli smo 9 zemalja ove godine prateći naše sportaše
U nekim periodima godine putovanja su bila prilično česta, pa je tako Lukina supruga imala razloga za nezadovoljstvo😊 Naime, Luka je Valentinovo proveo u Dubaiju, dočekao svoj rođendan na Cipru, a godišnjicu braka u Monte Carlu. Sve poslovno dakako, ali tako se poklopilo. Uz još nekoliko temperatura, viroza i klasičnih vrtićkih bolesti koje su pale na leđa supruge. No, takav je život, sportskih psihologa (i njihovih partnera/ica).
Bili smo na nebrojenom broju utakmica/mečeva/borbi/natjecanja
Ovo nam je stvarno bilo najteže za izbrojati. No, nama i najljepši dio posla. Onda kada možemo vidjeti naše sportaše kako žive ono što rade, kako koriste stvari koje su naučili, kako napreduju iz dana u dan na svojim borilištima. Ponekad smo imali priliku biti prisutni uživo u Španjolskoj.
A ponekad nakon gledanja AS Monaco u Monte Carlu, skoknuli smo u Kranjčevićevu…i dapače, nije nam bio nikakav problem, niti „ispod časti“. Bitno je da volimo ono što radimo!
Zahvalni smo na svakoj prilici koju imamo da naše sportaše bodrimo uživo.
Ali često je to bilo i online.
Predavali smo na 7 konferencija i pohađali još nekoliko
Smatramo da je ovo jednako važan dio našeg posla kao i razvoj sportaša s kojima radimo. Naime, ako mi želimo razvijati naše sportaše onda se i mi sami moramo konstantno razvijati. Bez toga nema napretka. Teško je uopće izbrojati koliko smo do sada sati uložili u vlastiti napredak odlazeći na simpozije, konferencije, edukacije, tribine, supervizije itd. No, jedino što znamo jest da smo na svakom od tih mjesta uzeli barem par % novih informacija i postali bolja podrška za naše sportaše.
Najviše nas je veselilo kada svoje znanje i iskustvo mentalnog treninga u sportu možemo pretočiti na mlađe generacije psihologa. Pa tako već godinama imamo suradnju sa Hrvatskim studijima, otkuda nam dolaze studenti i upoznaju se s našim radom i praksom.
Ostvarili smo i neke nove suradnje a došlo je i bezbroj medalja, velih ali i malih sitnih pobjeda u pozadini.
Pa smo tako imali priliku raditi i s jednim nogometnim prvoligašem.
Ali i nastaviti rad na mentalnoj pripremi s nekim od najvećih mladih potencijala HNL-a.
U uredu je često znalo biti veselo i ispunjeno s ponosom kad bi se neki sportaši kvalificirali na njima željeno natjecanje, kao na primjer Joni na europsko prvenstvo.
Ili Stipe s uspjesima sa odbojkaškom reprezentacijom.
A tek Franka sa potpisivanjem ugovora za full stipendiju, zarađenu sjajnim rezultatima u squashu, i to za jedan od najboljih Ivy league koledža u SAD-u.
Godinu smo završili praćenjem našeg Ante u pohodu osvajanja bronce na Svjetskom prvenstvu u Katru.
Uz Ivanu Habazin, koja je za vrijeme naše suradnje postala prvi puta boksačka prvakinja svijeta, preko Jelene Nikolić koja je za vrijeme naše suradnje donijela srebrnu olimpijsku medalju iz Ria, do Ante koji se okitio broncom na Svjetskom prvenstvu, sigurno najveći uspjesi Mentalnog Treninga s kojima se možemo dičiti da smo ih imali priliku ostvariti u dosadašnjoj karijeri.
Na kraju, godina proleti veoma brzo, dođe taj 12. mjesec u kojem Sanja redovito dobiva poklone od svojih sportaša (Luka mnogo rjeđe).
I eto nas već na kraju godine ili na početku Nove.
Ova godina definitivno je bila sadržajna i nije manjkalo uzbuđenja, vjerujemo da neće manjkati niti u 2023. Što nam točno ona donosi, nemamo pojma. Znamo jedino da ćemo u Mentalnom Treningu nastaviti učiti, rasti, biti podrška našim sportašima. No, ostat ćemo i jednako zahvalni na svemu onome što će naši sportaši naučiti nas kroz sljedećih 365 dana.
Luka i Sanja
